hrvatski

Elektrokemijsko istraživanje antioksidativnog djelovanja medicinskih biljaka

Primjena bilja u liječenju smatra se najstarijom terapijom svih naroda kroz povijest. U današnje vrijeme fitoterapija se temelji na istraživanjima, kemijskim analizama te strogo određenim standardima i normama, postaje sve popularnija među liječnicima i farmaceutima kako u Europi, tako i u Hrvatskoj. Cilj ovog istraživanja bila je elektrokemijska karakterizacija antioksidansa prisutnih u četiri endemske medicinske biljke prikupljene na području Velebita i Dalmacije: modro lasinje (Moltkia Petraea), hrvatska bresina (Micromeria Croatica), srednja krkavina (Rhamnus Intermedius) i modri vrisak (Satureja Subspicata). Određivanje antioksidativnog potencijala fenolnih spojeva niskog formalnog naboja prisutnih u vodenim ekstraktima istraživanih biljaka provedeno je elektrokemijskom metodom cikličke volatmetrije. List modrog vriska pokazao je viši antioksidativni kapacitet nego cvijet uslijed prisutnosti nešto viših koncentracija monofenolnih spojeva. List modrog lasinja prikupljen na dvije lokacije pokazao je značajnu razliku u antioksidativnom kapacitetu iz čega se može zaključiti da lokacija ima značajan utjecaj na antioksidativni kapacitet bilja. Kora srednje krkavine pokazala je iznimno niski antioksidativni kapacitet kao posljedica vrlo malih koncentracija spojeva oksidabilnih u istraživanom rasponu potencijala. Određivanjem antioksidativnog potencijala različitih dijelova biljke hrvatska bresina prikupljene na tri različite lokacije, dobiveno je da antioksidativni kapacitet opada slijedećim redom: list > cvijet > stabljika gdje list ima veće koncentracije kateholnih spojeva nego cvijet. Usporedbom antioksidativnih kapaciteta dijelova biljaka s obzirom na lokacije dobiveno je da antioksidativni kapacitet opada sljedećim redom: Bačić Kuk (srednji Velebit) > Stupačinovo (srednji Velebit) > Bojinac (južni Velebit).

antioksidativni potencijal; medicinske biljke; ciklička voltametrija

nije evidentirano