hrvatski

Monitoring radona u špilji "Manita peć" u NP Paklenica

Manita peć je, trenutno, jedina špilja unutar Nacionalnog parka Paklenica s organiziranim turističkim obilaskom. Sa svojih 175 m dužine spada u skupinu kraćih speleoloških objekata, no oblikom, brojnošću i raznolikošću špiljskih ukrasa plijeni pozornost posjetitelja. Špilja je horizontalno strukturirana pa se očekuju povišene koncentracije radona ljeti jer je u horizontalnim špiljama temperaturna razlika između vanjskog zraka i zraka unutar špilje vodeći mehanizam izmjene zraka. U skladu s Akcijskim planom NP Paklenica za špilju Manita peć, u lipnju 2010. započet je petnaestomjesečni monitoring prirodne radioaktivnosti koja potječe od radona i njegovih kratkoživućih potomaka, a s ciljem procjene doze koju primaju kako posjetitelji špilje tako i turistički vodiči. Mjerenje radona obavljeno je detektorima nuklearnih tragova LR-115 tip II te AlphaGUARD mjernim sustavom. Detektori nuklearnih tragova su izlagani u razdobljima klimatoloških godišnjih doba sa svrhom praćenja sezonske varijacije radona dok su njegove dnevne varijacije praćene kontinuiranim mjerenjem AlphaGUARD mjernim uređajem. Srednja koncentracije radona u ljetnom, jesenskom i zimskom razdoblju su bile 1115, 1, 270, 0 i 32, 6 Bq m^-3. Ove vrijednosti svrstavaju špilju Manita peć među krške špilje s ispodprosječnom koncentracijom radona, a ujedno pokazuju da su sezonske varijacije radona posljedica temperaturnih razlika između špilje i okoline. Nisu uočene dnevne varijacije radona i njegovih kratkoživućih potomaka koje bi bile posljedica ljudske aktivnosti za vrijeme ili nakon turističkih obilazaka. Pritom su koncentracije radona kao i njegovih kratkoživućih potomaka (ravnotežni faktor) bile uniformne u cijeloj špilji jer njihove varijacije nisu statistički signifikantne, što je i potvrđeno odgovarajućim statističkim t – testom. U 2010. godini špilju je posjetilo 11500 posjetitelja od čega je njih 75% to učinilo u ljetnom periodu (lipanj-kolovoz). Prosječna efektivna doza od radona i njegovih kratkoživućih potomaka koju je posjetitelj primio za vrijeme polusatnog obilaska špilje u ljetnom razdoblju iznosi 1, 855 μSv. Izloženost srednjoj ljetnoj brzini doze od 3, 7 μSv/h u špilji za turističke vodiče znači da su u klimatološkom ljetu na radnom mjestu primili maksimalnu dozu od 0, 416 mSv što je oko 50 puta niže od maksimalno dozvoljene doze za zaposlenike na radnim mjestima.

Radon ; Špilja ; Detektori nuklearnih tragova

nije evidentirano