hrvatski

Iniuria u rimskom pravu

Analizom relevantnih vrela u radu se nastoji rasvijetliti razvoj poimanja i pravne zaštite injurije tijekom rimske pravne povijesti. U prvom dijelu rada ustvrđuje se da je iniuria u Zakoniku XII ploča imala dvojako značenje: atehničko značenje nepravde odnosno protupravnosti, ali i pravnotehničko značenje privatnog delikta lake tjelesne ozljede slobodnog čovjeka utuživog s legis actio per iudicis arbitrive postulationem. U drugom dijelu rada prikazuje se dugotrajan i složen proces u kojemu pretori svojim ediktima, počevši od tzv. edictum generale i njime proklamirane actio iniuriarum aestimatoria, delikt iniuria i ograničavaju na hotimičan čin i proširuju na netjelesne povrede, naglašavajući pritom specifičan sadržaj i dalekosežnu ulogu Sulinog zakona de iniuriis. U trećem dijelu rada obrađuje se klasična kazuistika koja pokazuje kako su učeni pravnici s jedne strane injurijom kao privatnim deliktom obuhvatili, počevši od Labeovog izjednačavanja iniuria s contumelia, ne samo decemvirska i ediktalna činjenična stanja nego i druge međusobno vrlo različite povrede osobnosti utužive postojećom tužbom, a s druge strane posvjedočili novu društvenu pojavu - od razdoblja Severa iniuria atrox biva podvrgnuta represiji extra ordinem i time podignuta na rang javnog kaznenog djela. U četvrtom dijelu rada autori objašnjavaju kako je postdioklecijanska sudbena praksa, unatoč nezainteresiranosti carskog zakonodavstva, ali i justinijanskoj mogućnosti vel criminaliter agere vel civiliter, dokinula privatnopravnu actio iniuriarum aestimatoria te javnopravnu kaznenu represiju učinila prevladavajućim načinom pravne zaštite povodom injurije.

iniuria; Zakonik XII ploča; pretor; actio iniuriarum aestimatoria; lex Cornelia de iniuriis; klasični pravnici; cognitio extra ordinem; crimen; Paulove Sententiae; Justinijan

nije evidentirano