hrvatski

Ljekarništvo u Trogiru

U Trogiru se spominje prva ljekarna 1271. g. čemu svjedoči originalni dokument koji se čuva u Trogiru u privatnoj zbirci, a objavio ga je naš istaknuti povjesnik don Miho Barada, Dokument je materijalni dokaz kojim se potvrđuje tradicija ljekarništva u Hrvatskoj od samih njenih početaka. U slobodnom prijevodu tekst glasi: Mucio sin Leonarda de Malamauca prodao je svoju ljekarnu u Trogiru a kupio ju je magistar Rolandinus ... specialis. Pretpostavka je da ona se nalazila na glavnom gradskom trgu, na istaknutom mjestu, u bloku kuća koje su bile sagrađene od današnjeg tzv. cimatorija do lože. Trg je tada bio znatno manji, a proširen je u novom vijeku. Povjesnik Ivan Lucić spominje izvjesnog Venturu Ivanova (15. st.), ljekarnika koji je imao svoju ljekarnu između trga i tzv. cimatorija pred Katedralom. Odredbe Trogirskog Statuta ticale su se i izbora liječnika i ljekarnika a birali su se tajnim glasovanjem za što je i njima služila posebna kutija za glasovanje s likovima zaštitnika grada. sv. Ivana Trogirskog i sv. Lovre (druga strana sv.Ivan Evanđelista i sv. Marko) koja se čuva u Muzeju grada Trogira. Ljekarnik je dakako primao plaću za svoj rad za što je bio dužan izrađivati kvalitetne ljekove. U srednjovjekovno vrijeme ljekovi su se izrađivali uglavnom iz ljekovitih biljaka a koristio se i sumpor, arsen itd.Tijekom srednjeg i novoga vijeka izmijenilo se niz ljekarnika. Primjerice, u vremenu 17. st. spominje se ljekarnik Kreljutić. U 19. stoljeću Trogir je zabilježio tri ljekarne. Jedna je bila u vlasnosti obitelji Perojević negdje u središtu grada, vjerojatno u njihovoj kući. U njoj je radio ljekarnik Andrija Andrić. Kada je obitelj po smrti udovice izgubila pravo na ljekarnu, Andrić je zatražio koncesiju. Ljekarna se nalazila u glavnoj gradskoj ulici, južno od trga. Njegovo zanimanje za ljekarništvo nije bilo ograničeno samo na pripravak ljekova, proučavao je literaturu, primjerice u dvorištu svoje kuće uzgajao ljekovito bilje, cvijeće, sušio ga i prešao a u Muzeju se i danas čuva njegov herbarij. Budući nije imao djece u ljekarni su nakon njega, radili razni ljekarnici a posljednji u njoj je bio ljekarnik Ivan Babić. Nedaleko gradskog trga postojala je ljekarna Nutrizio koja je nakon prvog svjetskog rata prodana Victoru Marchiju iz Zadra, posljednjim u tom prostoru.Obitelj Slade Šilović također je dala jednoga ljekarnika - Roka koji se po završetku školovanja u Grazu vratio u Trogir, bio upraviteljem ljekarne Nutrizio, a potom službovao po raznim gradovima. Ponovo se vratio u Trogir ali nije nikada dobio koncesiju za ljekarnu, nego samo za drogeriju koju je otvorio u kući na rivi. Ali, on se bavio poviješću farmacije i objavio više članaka o toj temi. Nakon Drugog svjetskog rata Grad Trogir je osnovao ljekarnu na mjestu gdje se i danas nalazi u gradskoj jezgri. Nakon demokratskih promjena 90-ih grad dobiva nekoliko privatnih ljekarni.U gradu Trogiru je 1971. g. obilježena 700-ta obljetnica ljekarne prigodnim znanstvenim skupom i izložbom u Muzeju.

Ljekarništvo; Trogir; baština

nije evidentirano