hrvatski

Leksički paralelizam: je li opravdano govoriti o nepotrebnim posuđenicama (engleskoga podrijetla)?

U radu se govori o kategoriji potrebe pri posuđivanju, prvenstveno iz engleskoga jezika, odnosno opravdanosti podjele posuđenica (engleskoga podrijetla) na potrebne i nepotrebne. Daje se pregled stajališta različitih autora od kojih neki zagovaraju podjelu posuđenica na potrebne i nepotrebne, dok drugi osporavaju takvu podjelu ističući da je svaka posuđenica potrebna, odnosno da govornik ne bi rabio određenu riječ da ne osjeća svojevrsnu potrebu za njom. Na primjeru jedne od novijih podjela posuđenica engleskoga podrijetla po principu opravdanosti njihove uporabe u jeziku primaocu (Prćić 2005) autor nastoji pokazati kako su takve podjele neprecizne i simplificirane. Temeljni je cilj rada navesti i analizirati razloge uporabe posuđenica. Govornika na uporabu posuđenica motiviraju različite jezične i društveno-psihološke potrebe, od potrebe za popunjavanjem leksičke praznine preko želje da se ekonomično, precizno i kreativno izrazi do potrebe da i kroz uporabu posuđenica izrazi svoj supkulturni identitet. Autor zaključuje da i posuđenice i njihovi domaći ekvivalenti čine ono što Bourdieu (1991) naziva jezičnim kapitalom te da leksički izbor ovisi o prirodi jezičnih tržišta. Tako će posuđenica imati bolju prođu na jednome tržištu, a domaća zamjena na drugome. Paralelnom uporabom posuđenica i njihovih domaćih zamjena uvelike dolazi do izražaja slojevitost jezične uporabe, odnosno značenjska, stilska i funkcionalna razvedenost jezika.

posuđenica (engleskoga podrijetla) ; kategorija potrebe pri jezičnome posuđivanju ; razlozi uporabe posuđenica

nije evidentirano