hrvatski

Infekcija Ureaplazmom u trudnoći

Mikoplazme su vrlo mali prokarioti bez pravog staničnog zida. Ovoj činjenici mogu zahvaliti uspješno izbjegavanje bojanja po Gramu, ali i neosjetljivost na mnoge uobičajene beta-laktamske antibiotike. Od oko 120 podvrsta Mikoplazmi u čovjeku je izolirano njih 17. Najčešće izolirani u urogenitalnom sustavu odraslih su Mvcoplasma hominis i Ureaplasma spp (PCR metodom razlikuju se U. urealvticum i U. parvum). Ovu čestu zajedničku pojavnost prati zajednički povijesni tijek otkrivanja i svladavanja poteškoća u kultivaciji mikoplazmi. Istraživanja tijekom 80-ih godina pokazuju zajedničku prisutnost u 40-80% spolno aktivnih žena kao normalne vaginalne flore s većom prisutnošću u donjem nego u gornjem genitalnom sustavu. Ureaplazmi se pripisuju brojne infekcije poput koriomanionitisa, salpingitisa, posljeporođajog endometritisa i bakterijske vaginoze. Infekcija s većom koncentracijom prostaglandina i proupalnih citokina te skraćenje cerviksa i brža ascenzija do fetalnih ovoja povezivana je s prijevremenim porođajem, lošijim perinatalnim ishodom, ali i vertikalnim prijenosom majke djetetu in utero ili porođajem. U oko 70%, a po nekim istraživanjima i do 95% U. urealvticum je prisutna u tkivima prijevremeno prsnutih plodovih ovoja, pogotovo prematurusa, te se zbog toga smatra virulentnijom od M. hominis. Otkrivanje prisutnosti mikoplazmi tijekom drugog tromjesečja iz donjeg genitalnog trakta nije se pokazalo značajnijim pokazateljem u procjeni lošeg perinatalnog ishoda, ali novije studije o ranoj amniocentezi i PCR metodi otkrivanja pokazuju bolju prediktornu vrijednost. U. urealvticum je trajnije prisutna tijekom trudnoće u donjem genitalnom traktu, za razliku od drugih uzročnika, te bi liječenje moglo prevenirati daljnji uspon u gornji dio genitalnog trakta. Postoje istraživanja o liječenju infekcije u kojima nije bilo razlike u perinatalnom ishodu u odnosu na kontrolnu skupinu. Neki od terapijskih postupaka u trudnoći nalaze se u tablici 1. Za sada nema nedvosmislenog stava o uspješnosti i odabiru terapije. Nove prilike za terapijsku intervenciju bi trebale slijediti nova i detaljnija saznanja o mehanizmima infekcije uzrokovane ureaplazmom, pogotovo uračunavajući važnost novijih spoznaja o povezanosti ureplazme i bronhopulmonalnih displazija, fetalnog respiratornog distresa i inraventrikulamog krvarenja u djeteta.

infekcija; ureaplazma; trudnoća

nije evidentirano