hrvatski

Pojedinac i pravo Europske unije

U predmetu 26/62 Van Gend en Loos, odlučenom još 1963. godine, Europski sud rekao je da je europsko pravo novi pravni poredak različit od “običnog” međunarodnog prava. Dok učinak međunarodnog prava u nekoj državi ovisi o tome zauzima li ona monističko ili dualističko shvaćanje, europsko pravo ima izravan učinak neovisno o volji država. To je stoga što subjekti europskog prava nisu samo države nego i pojedinci. Europsko pravo izravno daje pojedincima određena subjektivna prava koja su nacionalni sudovi dužni zaštititi. Kroz ovakav mehanizam izravnog učinka pojedinci koji su pred sudom nastojali ostvariti svoja prava ujedno su doprinosili učinkovitoj primjeni europskog prava (vigilance of individuals). I danas postoji neraskidiva veza između primjene europskog prava i prava pojedinaca – individualizam je zapravo pretpostavka EU-a, iako se uvijek individualna prava balansiraju s javnim interesima. EU crpi legitimnost iz volje pojedinaca, njihove participacije u demokratskom procesu na nacionalnoj i nadnacionalnoj razini, te iz zaštite temeljnih ljudskih prava. Pojedinci su od konstitutivne važnosti za EU stoga što je on utemeljen na liberalnoj političkoj i ekonomskoj koncepciji čija primjena ovisi o aktivnom političkom sudjelovanju s jedne i priznavanju subjektivnih prava pojedinaca s druge strane. Pojedinci, građani EU, mogu se pozivati na jamstvo europskog građanstva kako bi se “istinski koristili sadržajem prava” koja im pripadaju na temelju prava EU.

pojedinac, europsko pravo, subjektivna prava, temeljne (tržišne) slobode, temeljna prava

nije evidentirano