hrvatski

Osobni i kontekstualni ciljevi postignuća u samoreguliranom učenju

Cilj je ovog istraživanja bio ispitati učinke kvazi-eksperimentalnih ciljeva postignuća (ciljevi učenja, ciljevi izvedbe putem uključivanja, kombinirani ciljevi učenje/izvedba putem uključivanja) i osobnih ciljeva postignuča (klaster izbjegavanje rada, izvedba/izbjegavanje rada, nemotivirani, učenje) za upotrebu strategija učenja, motivaciju, emocije i postignuće učenika u učenju ekspozitornog teksta. Istraživanje je provedeno na uzorku od 232 srednjoškolca gimnazijskog usmjerenja, u razrednim odjelima, pri čemu su odjeljenja po slučaju raspoređena u jedan od tri eksperimentalna i jedan kontrolni uvjet. Manipulacija ciljeva izvršena je uputom koja inducira ciljnu strukturu zadatka učenja ekspozitornog teksta. Osim zadatka učenja teksta, ispitivanjem su prikupljene mjere samoprocjena ishodnih varijabli učenja. Postignuće učenika u zadatku učenja procijenjeno je neposredno i odgođeno. Na razini kontekstualnih uvjeta, utvrđeni su specijalizirani povoljni učinci ciljeva učenja na neke motivacijske ishode, te ciljeva izvedbe putem uključivanja na postignuće, dok se najadaptivnijim pokazao uvjet multiplih ciljeva zbog povoljnih učinaka na obje skupine ishoda. Na razini osobnih ciljeva, najpovoljnije učinke polučili su ciljevi učenja u vidu pozitivnog motivacijskog i emocionalnog profila, te povoljnog učinka na postignuće. Stoga je utvrđeni obrazac učinaka kontekstualnih ciljeva sukladan modelu multiplih ciljeva, dok je obrazac učinaka osobnih ciljeva sukladniji normativnom pristupu. U istraživanju je utvrđena granično značajna interakcija osobnih i kontekstualnih ciljeva na emociju uživanja, pri čemu obrazac interakcije više govori u prilog modelu multiplih ciljeva utoliko što je učinak klastera učenja ovisio o njegovoj podudarnosti s kontekstualnim ciljem.

osobni ciljevi postignuća; kontekstualni ciljevi postignuća; interes; akademske emocije; strategije učenja; akademsko postignuće

nije evidentirano