hrvatski

Fiore di virtu u hrvatskoj književnosti: tradicija i inovacije

U radu se analiziraju tri hrvatska prijevoda djela Fiore di virtù: glagoljaški Cvêt vsake mudrosti iz 14. st., , Cvijet od krjeposti iz dubrovačkoga ćiriličnoga Libra od mnozijeh razloga (1520.) te Cvijet od kriposti fra Pavla Posilovića (1647.). Iako se po opsegu i sadržaju unekoliko razlikuju, sve verzije zadržavaju osnovnu shemu izvornika: razmatranje o vrlini ili mani, citati, usporedba mane i vrline s određenom životinjom i pouka tipa egzempla. Inovacije se pojavljuju u dubrovačkom i bosanskom prijevodu u atribuiranju citata i vjernosti izvorniku. Temeljni leksik je hrvatski, a posebni je narječno obojen: čakavski i staroslavenski preteže u glagoljskome prijevodu, talijanizmi u dubrovačkom i općehrvatski u Posilovića. Sintaktička razina obilježena je istim konstrukcijama, po kojima se ova tri prijevoda ne slažu samo međusobno, nego i u odnosu prema književnim djelima nastalim u protegu od 15. do 17.st.

Fiore di virtu; fra Pavle Posilović; dubrovački i bosanski prijevod

nije evidentirano