hrvatski

Neke odrednice socijalne distance kod djece

Istraživanje pod nazivom „Neke odrednice socijalne distance kod djece“ provedeno je na uzorku učenika četvrtih razreda u Zagrebu i Splitu, čime je obuhvaćen 691 sudionik/ca. Primijenjen je jedinstveni Upitnik izrađen za potrebe ovog istraživanja, koji se sastojao od modificirane Skale socijalne distance vezane uz načine provođenja slobodnog vremena. Njome su ispitivani stavovi prema vršnjacima romske nacionalnosti, vršnjacima s tjelesnim invaliditetom te onima s viškom kilograma, koji su prezentirani kao likovi u kratkim pričama. Uz to je ispitivano i postojanje kontakta s diskriminiranim skupinama, potom mišljenja i stavova najbliže okoline prema tim istim skupinama, religiozni odgoj djeteta te djetetov školski uspjeh iz matematike i hrvatskog jezika. Upitnik je primijenjen grupno, a radilo se o eksperimentalnom nacrtu s opažanjem samo poslije tretmana. Ovim radom smo htjeli doprinijeti što boljem razumijevanju dječje socijalne distance spram navedenih skupina. Utvrdili smo da dječaci općenito iskazuju veće neprihvaćanje svih triju likova, bez obzira na to imaju li oni ili nemaju stigmatizirajuća obilježja, te da je, u usporedbi s kontrolnom skupinom, pronađena povećana socijalna distanca ukoliko je lik romske nacionalnosti, no ne i ukoliko ima tjelesni invaliditet ili je pretio. Također, nisu pronađene razlike između dviju sredina s obzirom na sklonost neprihvaćanju svih triju likova sa stigmatizirajućim obilježjima. Dobiveno je da djeca koja poznaju pripadnike romske nacionalnosti iskazuju veću socijalnu distancu spram istih. Nadalje, što je mišljenje roditelja i prijatelja o pripadnicima navedenih diskriminiranih skupina bolje, to je dječje iskazivanje socijalne distance manje s obzirom na likove s istim stigmatizirajućim obilježjem, no treba se uzeti u obzir kako je isti nalaz dobiven i u kontrolnoj skupini. Djeca koja razgovaraju s roditeljima i prijateljima o osobama s invaliditetom, iskazuju manju sklonost neprihvaćanju lika s invaliditetom od onih koji to ne čine. Religiozni odgoj općenito utječe na manje iskazivanje dječjeg neprihvaćanja, ali samo prema likovima bez stigmatizirajućih obilježja, dok ne postoji značajna povezanost između neprihvaćanja istih likova sa stigmatizirajućim obilježjem. Također, djeca koja su uspješnija u matematici i hrvatskom jeziku iskazuju manju socijalnu distancu spram lika s invaliditetom, dok ona koja su uspješna u matematici iskazuju manju socijalnu distancu spram lika s viškom kilograma. Nalazi općenito ukazuju na dosta visoku izraženost predrasuda prema Romima te važnost socijalnog utjecaja na dječje stavove, pri čemu bi se trebalo raditi na boljem kontaktu s navedenim skupinama u smislu kvalitetnijeg suzbijanja dječjih predrasuda. Iako djeca nisu iskazala otvorene predrasude prema ostale dvije skupine, potrebna je daljnja senzibilizacija i u tom pogledu, jer po mnogim znanstvenicima prikrivene predrasude su još uvijek prisutne među odraslima, stoga i među djecom.

socijalna distanca; romska djeca; djeca s invaliditetom; pretila djeca; kontakt; stavovi okoline; religiozni odgoj; školski uspjeh

nije evidentirano