hrvatski

Prinos Aserije poznavanju organizacije Dalmacije u epohi cara Justinijana

Autor iznosi razmišljanja potaknuta pregledom kasnoantičke fortifikacije otkrivene zalaganjem zadarskih arheologa na položaju antičke Aserije. Statua ugrađena u zidni plašt zapadne kasnoantičke kule kao i brojni votivni, sepulkralni i profani dijelovi iz antičke Aserije u zapadnom i sjevernom kasnoantičkom predzidu svjedočanstva su iz razdoblja bizantsko-gotskih ratova tijekom rekonkviste cara Justnijana I. Sjeverni i zapadni kasnoantički predzid – proteichisma s kulom i kontraforima, uz dijelove sakralnog graditeljstva na položaju nekadašnjeg foruma Aserije dokazuju transformaciju antičkog grada u utvrdu koja vjerojatno traje od 538. godine, tijekom 6. stoljeća i dočekuje, umrežena u sustav obrane Dalmacije, doseljavanje Slavena i Hrvata. Položaj Aserije dovodi se u logičnu svezu s kopnenim i pomorskim komunikacijama, naslućuju se poneki mikrotopografski elementi organizacije prostora. Istočnojadranski arhipelag, priobalje i zaobalje sjevernog dijela Dalmacije ujedno se uspoređuje i sa susjednom zapadnom obalom Jadrana tijekom kasne antike. U kontinuitetu ojkonima Asseria – Seriem – Podgrađe, odnosno u ranobizantskom sloju profanog i sakralnog graditeljstva te ponekom pojedinačnom nalazu nakita iz 6. i vjerojatno poč. 7. st., autor naslućuje i neprekinutu nit dugog trajanja života na prirodno zaštićenom položaju uz prapovijesnu, antičku, srednjovjekovnu i novovjekovnu prometnicu koja duboko zaobalje povezuje s istočnim pročeljem Jadrana i tisućljetnim Zadrom, Ninom i Skradinom. Spoznaje dobivene dosadašnjim marljivim sustavnim istraživanjem Aserije obvezuju na njihov dobro osmišljeni nastavak.

Assreria; kasna antika; proteichisma; epoha cara justinijana I; kontinuitet života; sustav kastra; plovni put; Dalmacija; Slaveni; Hrvati

nije evidentirano