hrvatski

Promjene u kurikulumu umjetničkih područja odgojno obrazovnog procesa

Kad se umjetnost prepusti golom rutinerstvu i skolastičkom pristupu neinventivnih umova, svaštara, nakladnika, tvoraca neatraktivnih i stereotipnih nastavnih programa, onda je ona osuđena na stagnaciju i na dekadenciju. Dakako, sve je to na štetu potrebne kreativnosti učitelja koja se progresijom prenosi na dijete, a njemu nedostaje kvalitetan umjetnički sadržaj kojim dolazimo do tako tražena umjetničkog doživljaja. No, otkrićem "primitivca" u poeziji, slikarstvu, skulpturi i glazbi, sjetili smo se i vlastita djetinjstva te mnogo toga propuštena i zanemarena u njemu. Dijete se pojavilo pred nama kao jedan gotovo zaboravljen, ali poseban i postojan svijet. U središte pozornosti potrebno je staviti svako dijete, a ne samo iznimno dijete. Nitko se ne čudi što u umjetnosti, slikarstvu, poeziji, glazbi i plesu nalazimo čudesno talentiranu djecu, ali trebali bismo se čuditi što ih zapravo ne nalazimo više! Iniciranje promjena, sudjelovanje i upravljanje promjenama zbog neslaganja s postojećim stanjem i statusom umjetnosti unutar općeg odgoja i obrazovanja, važan je proces za doprinos promjenama u ovom području. Znanstveno i teoretsko potkrepljenje našli smo analizom postojećih programa u umjetničkim predmetima koji su, kao separati povijesnih i teoretskih sadržaja, odavno postali neatraktivno štivo i opterećujući čimbenik za učenike. Druga važna odrednica koja potvrđuje jasan i ispravan put za promjene u ovom području, empirijski je dio rada u kojem ispitanici nedvojbeno ukazuju na potrebu promjena u pravcu razrade i operacionalizacije ponuđena modela poli-art, koji je prošao eksperimentalnu fazu, kao i fazu primjenjivosti, u kojoj su postignuti iznimna motiviranost i interes učenika za takav oblik nastave u umjetničkim područjima, kao dio razvojnog integriranoga kurikuluma. Ponuđeni poli-art model u suštini je drugačiji cjeloviti put prema umjetničkom doživljaju, koji se javlja kao produkt i sudar stare i nove paradigme, koja ne inzistira na rezultatu, koliko u prvi plan stavlja proces. Nije namjera ovog rada stvaranje novog programa koji će obuhvatiti ponešto iz svakoga umjetničkog područja i obvezati učitelje na njihovu realizaciju prema nekim metodičkim uputama – tek onda ne bismo ništa novo napravili jer to već postoji kao zatvoreni i potrošeni model. Otvoreni model poli-art zagovara i preporučuje fleksibilnost u određivanju programske orijentacije i koncepcije te odabiru sadržaja koji će potaknuti kreativne i aktivne metode poučavanja. Dakle, u procesu promjena potrebno je stvarati kurikulum jednakih šansi, kao humani program cjelovita razvoja mlade osobe. Ako smo ponuđenim otvorenim modelom otvorili mnoga pitanja i put za nova istraživanja u ovim područjima, ovaj će rad biti opravdan, koristan i uspješan.

model; poli-art; korelacija; umjetnost; fleksibilnost

nije evidentirano