hrvatski

Povijest sportske arhitekture do 1970 godine - Maksimir i Svetice

Maksimirska park-šuma i južno od nje velika ravnica Svetice, uz savsko priobalje te obronke i vrh Medvednice, pripadaju u najtradicionalnije prirodne sportsko-rekreacijske lokacije u Zagrebu. Organizirani plivački rekreacijski počeci, ali i oni sportski, počinju polovicom 19. stoljeća u donjem, Prvom jezeru. Zimi 1853. na jezeru je otvoreno prvo zagrebačko klizalište. Na Sveticama, prirodnoj ledini južno od maksimirske šume, potkraj 19. stoljeća izgrađeno je biciklističko trkalište (velodrom), a početkom 20. stoljeća ovdje počinje snažna organizirana sportska aktivnost. Inicijatori su bili agilni sportaši Hrvatskog akademskog športskoga društva (HAŠK), koji su svoju najveću želju "uređenje vlastita igrališta" ostvarili 1912. godine uz pomoć zagrebačkog nadbiskupa dr. Antuna Bauera. Od tada se može pratiti neprekinuta sportsko-rekreacijska djelatnost na tom pejsažno-perivojnom području sa svih strana okruženim gradom.

Zagreb; sportska arhitektura; Maksimir; Svetice

Tekst članka je preuzet iz časopisa "Čovjek i prostor", god.LVII/2010., br.5-6(672-673).