Nalazite se na CroRIS probnoj okolini. Ovdje evidentirani podaci neće biti pohranjeni u Informacijskom sustavu znanosti RH. Ako je ovo greška, CroRIS produkcijskoj okolini moguće je pristupi putem poveznice www.croris.hr
izvor podataka: crosbi !

Herman Bollé i obnove baroknih sakralnih građevina u stilu njemačke neorenesanse (CROSBI ID 174921)

Prilog u časopisu | izvorni znanstveni rad | međunarodna recenzija

Damjanović, Dragan Herman Bollé i obnove baroknih sakralnih građevina u stilu njemačke neorenesanse // Prostor : znanstveni časopis za arhitekturu i urbanizam, 19 (2011), 1 (41); 42-59

Podaci o odgovornosti

Damjanović, Dragan

hrvatski

Herman Bollé i obnove baroknih sakralnih građevina u stilu njemačke neorenesanse

Stav Hermana Bolléa prema obnovi srednjovjekovnih barokiziranih građevina dobro je poznat i česta je tema tekstova koji govore o historicizmu u Hrvatskoj. Restaurirajući ih Bollé je nastojao ukloniti tragove kasnijih epoha, vratiti ih u pretpostavljeno prvotno stanje, a u skladu s principima stilskog restauriranja široko raširenoga u Europi u 19. stoljeću. Živeći i radeći gotovo 50 godina u Hrvatskoj ovaj je arhitekt dobio, međutim, priliku obnoviti i/ili nadograditi brojne sakralne građevine koje nisu ili većim dijelom svoje građevne supstance ili u cijelosti bile srednjovjekovne, već barokne i barokno-klasicističke, podignute u širokom rasponu od 17. do prve polovine 19. stoljeća. Zahvati na ovim građevinama po broju nimalo ne zaostaju za restauracijama srednjovjekovnih crkava. Obnavljajući ih Bollé je posezao najčešće za specifičnim arhitektonskim rječnikom najvećim dijelom deriviranim iz srednjoeuropske/njemačke (neo)renesansne arhitekture. Obrazac koji će koristiti pri većini svojih restauracija baroknih građevina Bollé je uspostavio pri restauraciji hodočasničkog kompleksa u Mariji Bistrici (1878 – 1885.). Izvori potvrđuju kako je prvotne projekte za taj kompleks izradio u suradnji s drugim učenikom Friedricha Schmidta, arhitektom Enricom Nordijem, kasnije profesorom na Obrtnoj školi u Trstu. U opisu skica za Mariju Bistricu iz ljeta 1878., prema kojima će u osnovi biti izvedeni i projekti te sama restauracija bistričke crkve, Bollé i Nordio su jasno naglasili kako im je kao polazište u odabiru stila odnosno arhitektonskog rješenja poslužilo rješenje tornja, te bočnih kapela crkve za koje su smatrali da su podignuti u razdoblju rane renesanse. I u slučaju neorenesanse restauracije postupalo se vrlo slično kao i pri restauriranju gotičkih građevina – preoblikovanje se moralo opravdati čvrstim povijesnim temeljima, odnosno potrebom za povratkom na „prvobitni stil“. Izabrana je pri tome srednjoeuropska (neo)renesansa, koja se očito smatrala pogodnom za jedan prostor kakvo je Hrvatsko Zagorje. Time je stil koji se u prvoj polovici 70-ih godina 19. stoljeća tek počeo zahvaljujući Friedrichu Shcmidtu širiti bečkom arhitekturom već krajem istoga desetljeća ušao u hrvatsku arhitekturu. Kasnije će ovaj odabir stila naići na stanovit otpor hrvatskih arhitekata, jer se smatralo da se radi o njemačkom nacionalnom stilu neprikladnom za jedan slavenski kraj. Većini stručne javnosti, kao i puku, novi izgled bistričkog kompleksa se svidio te je Bollé uskoro angažiran na cijelom nizu novih obnova baroknih građevina. Paralelno s radom u Mariji Bistrici Bolléu je 1878. povjerena pregradnja župne crkve svete Ane u Križevcima, koja se može smatrati prvim njegovim potpuno samostalnim radom. Rješenje koje je predvidio za glavno pročelje ove crkve slično je bistričkom, do njegove realizacije, međutim, neće doći zbog nedostatka novca. Nakon potresa koji je 1880. pogodio Zagreb Bolléu će biti povjerena obnova niza baroknih sakralnih građevina. Među građevinama koje su najviše stradale ističe se osobito župna, ranije samostanska pavlinska crkva u Remetama kod Zagreba čije će pročelje, na tragu rješenja koja su se mogla vidjeti u Bistrici i Križevcima Bollé djelom preoblikovati 1881. i 1882. godine. Sredinom 80-ih slijedile su obnove crkve sv. Marije na Dolcu (1886.) i župne crkve sv. Nikole u Jastrebarskom (1886. – 1887.). Zatečena jednostavna pročelja ovih crkava raščlanio je bogatijom arhitektonskom dekoracijom koncentriranom na okvire niša i prozora, zabate i portale. Često dodaje i pilastre i vijence na pročelje, fugira žbuku i dodaje rustiku najčešće u donje dijelove i na rubove pročelja. Pri obnovi baroknih župnih crkava u Dubrancu (1882. – 1884.) i Bjelovaru (1887.) Bollé zatječe nešto drukčiju organizaciju glavnog pročelja, u usporedbi s ranijim primjerima, zvonike u osi pročelja, pa je bio primoran primijeniti i nešto drukčija, međusobno dosta srodna rješenja. Tijekom 90-ih godina 19. stoljeća Bolléu će biti povjereni neki manji radovi na obnovi baroknih crkvi – poput obnove zvonika franjevačke crkve u Kostajnici (1892. – 1894.) i nešto kasnije izgradnje nove kape zvonika franjevačke crkve u Virovitici (1899.) koje će također preoblikovati u neorenesansnom stilu. Brojni Bolléovi projekti ostat će nerealizirani najčešće zbog nedostatka novca – poput projekata obnove župnih crkvi u Moravču (1894.), Kutini i Vrbovcu (1904.). Nešto kasniji projekt obnove franjevačke crkve i samostana na Trsatu kod Rijeke (1913.) neće pak biti realiziran zbog protivljenja novoutemeljene službe zaštite spomenika u Hrvatskoj, odnosno glavnog konzervatora u Hrvatskoj Gjure Szaba koji se počeo oštro boriti protiv Bolléovog stilskog restauriranja, a u skladu s principima koje je u zaštitu baštine unio austrijski konzervator Dvoržak.. Obnova trsatske crkve predstavlja nesumnjivo najveću neuspjelu realizaciju Bolléovog opusa uopće. Zagrebački Nadbiskupijski arhiv čuva više od stotinu crteža i listova projekata za Trsat iz kojih je očito kako je u projekt uložena silna energija i vrijeme. Iza većine spomenutih Bolléovih obnova stoji težnja za prilagođavanjem arhitektonskih rješenja baroknih crkava u Hrvatskoj historicističkoj estetici. Horror vacui 19. stoljeća nije mogao podnijeti jednostavnost hrvatskog baroka pa su i pročelja i unutrašnjosti crkvi u bogatijim župama obnovljena, odnosno preoblikovana u stilu koji je smatran prikladnim u sustavu vrijednosti historicizma – srednjoeuropskoj neorenesansi. Time je ovaj stil postao, nakon gotike, najčešće korišten stilski izraz pri obnovama katoličkih sakralnih građevina.

Herman Bollé; Friedrich Schmidt; Enrico Nordio; historicizam; neorenesansa; Altdeutsch stil; Marija Bistrica; Zagreb; Jastrebarsko; Remete; Križevci; Kostajnica; Virovitica; Dubranec; Bjelovar; Trsat

nije evidentirano

engleski

Herman Bollé and the Restoration of Baroque Sacral Buildings in the German Renaissance Style

nije evidentirano

Herman Bollé; Friedrich Schmidt; Enrico Nordio; Historicism; Neo-Renaissance; Renaissance Revival; Altdeutsch style; Marija Bistrica; Zagreb; Jastrebarsko; Remete; Križevci; Kostajnica; Virovitica; Dubranec; Bjelovar; Trsat

nije evidentirano

Podaci o izdanju

19 (1 (41))

2011.

42-59

objavljeno

1330-0652

Povezanost rada

Arhitektura i urbanizam, Povijest, Povijest umjetnosti

Poveznice
Indeksiranost