hrvatski

UTJECAJ ONEČIŠĆENJA ZRAKA NA KAKVOĆU VODE

Onečišćenja atmosfere je kompleksan problem, koji nastaje na lokalnoj razini, ali ga sama atmosfera vrlo brzo internacionalizira prenoseći ga na globalni nivo. Razni ekosustavi, materijalna dobra, kao i ljudska populacija, kontinuirano su izloženi utjecaju atmosferskog onečišćenja putem suhog-gravitacijskog taloženja lebdećih čestica i mokrog (kisele kiše)-oborinskog taloženja štetnih tvari. Štetni plinovi u atmosferi odnosno zraku mogu nastati prirodnim putem, npr. erupcijom vulkana ili požarima, međutim puno veće količine nastaju iz antropogenih izvora odnosno ljudske djelatnosti. Onečišćivaće zraka dijelimo na primarne i sekundarne. Primarni se direktno emitiraju iz procesa kao ugljični monoksid iz automobila ili sumpor dioksid emitiran iz industrijskih postrojenja. Sekundarni onečišćivaći se ne emitiraju direktno, nego nastaju u zraku reakcijama između primarnih. Otprilike polovina kiselog taloženja dolazi na Zemlju u suhom obliku. Vjetar tada te čestice raznosi na kuće, automobile, zgrade, stabla, tj. na sve što nas okružuje. Taj suhi talog ispere kiša i on završi u zemlji ili vodi. Vlažno taloženje je poznato kao kisela kiša. Oksidi: ugljicni (najcešce CO, CO2), dušicni (najcešce NO, NO2) i sumporni (najcešce SO, SO2) u kemijskim reakcijama sa vodom iz atmosfere stvaraju ugljicnu, dušičnu i sumpornu kiselinu. Nastale kiseline su ono što tako nastalu kišu, snijeg ili maglu cine opasnom. Kisele kiše predstavljaju one oborine koje imaju pH niži od 5, 5. Zakiseljavanje vodene mase kao posljedica kiselih kiša, te njezini negativni utjecaj na organizme u vodi, sve je veći problem današnjice. Dok je u nekim dijelovima svijeta to samo opasna mogućnost, u drugim su promjene na organizmima u vodi uznapredovale toliko da su posljedice postale vidljive, bilo da su posrijedi organska i funkcionalna oštečenja ili čak uginuća. Hoće li kisele kiše biti neposredna prijetnja životu u vodi, ovisi prije svega o geološkim karakteristikama prostora. Tako jezera, rijeke smještene na terenima bogatim vapnencem i drugim prirodnim neutralizatorima kiselina neće značiti opasnost za organizme. Aluminij se kao toksičan element u kombinaciji s kiselim vodama smatra najvažnijim uzročnikom toksičnosti u slatkovodnih biota. U zraku se mogu naći i teški metali poput žive, olova, kadmija i bakra, te pesticidi i herbicidi. Neke studije su pokazale da otopljeni metalo-organski kompleksi u kišnici mogu biti dodatan izvor zagađenja u površinskim vodama i morima.

kisele kiše; suho taloženje; mokro taloženje; pH

nije evidentirano