hrvatski

Rodoslovnim raspravama protiv lažnih prinčeva. Predstavljanje knjige: MAČEK, Pavao. Plemeniti rodovi Jelačića I. Rod Jelačića od Prigorja, Pušče, Buzina i Pretkovca (Krapine). II. Rod Jelačića od Biševića. S priloženim rodoslovnim stablima- Niz: Radovi, knj. 20. Izd. Društvo za povjesnicu Zagrebačke nadbiskupije “Tkalčić”. Zagreb, 2010., 1001 stranica + 2 lista.

Dana 7. XI. 2010. god. javila mi se elektronskom poštom iz Engleske Hrvatica, žena Škota, potomka jedne prastare plemićke obitelji. Bila je posramljena i ozlojeđena jer je saznala da je «Princ» Dr. Peter «Frankopan», inače i «Šubić Zrinski, grof Doimi de Lupis» sada član Zaklade za svjetsku spomeničku baštinu (World Monuments Fund), vjerojatno i upravnoga tijela Tate Gallery u Londonu. U Hrvatskoj je priča o toj obitelji, koja si je uz naslov prinčeva prisvojila i imena već uistinu davno izumrlih i Šubića, i Zrinskih, i Frankopana, u jednoj povijesno i kronološki nemogućoj kombinaciji, prilično poznata u javnosti. Samo pogledajte na internetu (http://thepeerage.com/p20558.htm#i205574). Conte Antun Zanović i njegovi sinovi, «grofica» Jeanne de la Motte Valois, «grof Alessandro Cagliostro» alias Giuseppe Balsamo kao i «grof Saint Germain», ili pak Ignac Strasnoff bili bi im zavidni. Ipak, dogodilo da je ta ista obitelj pod lažnim imenom čak bila predstavljena blagopokojnom papi Ivanu Pavlu II. prigodom njegovog posjeta Trsatskom svetištu 2003. god. te je to izazvalo javnu sablazan. No, lažni Frankopani nisu jedini, jer su se nakon ponovnog osamostaljivanja Hrvatske počeli pojavljivati samozvani prinčevi, grofovi i ini plemići. Jedan iz Karlovca dao si je, vjerojatno uz naplatu, izdati plemićku ispravu od nekog abesinskog princa, doduše pravog, no bez ovlasti dodjele plemstva. Neki drugi pak gospodin ustrajno pokušava biti potomkom jedne praplemićke obitelji, izumrle 1567. god. Jedan treći stalno mijenja imena i naslove, jednom je princ Laskaris, drugi put markiz od Guadakorte, treći put je plemeniti Tramontana, naravno, sve uz doktorat znanosti itd. Postoje i neki slavonski plemenitaši, čije je prezime isto kao i jedne poznate ugarske grofovske obitelji, pa bi i oni silom htjeli biti grofovima. Iz Švedske se pak pojavljuje neki čovjek poznatog hrvatskog pučkog prezimena, samo si je uz to dodao prezime i naslov izumrle jedne grofovske loze, a to mu plemstvo onda potvrđuju neki inozemni prinčevi, koji na tako nešto uopće nemaju pravo. K tomu nisu upućeni u pravo stanje stvari, jer imaju pred sobom samo one papire, koje im dotični gospodin predoči. Pred nekoliko godina pojavio se i neki samozvani grof Zrinski, no ubrzo ga je posjetila hrvatska policija u svezi s trgovinom ukradenih osobnih vozila i sumnjivim izdavanjem registracija jahtama. Stoga je uvijek s veseljem pratim rad naših malobrojnih stručnjaka za rodoslovlje i grboslovlje. Spomenimo na brzinu neke od njih: Mladena Andreisa, Miroslava Granića, Ivana Jurkovića, Damira Karbića, Hrvoja Kekeza, i last but not least Pavla Mačeka. Kad se diljem svijeta bude uvidjelo da se u Hrvatskoj pomno vodi računa o hrvatskim plemenitim rodovima, možda će si u buduće potencijalni novopečeni prinčevi, vojvode, grofovi, baruni i ini plemići s malo više rezerve i opreza pridodavati titule i predikate. Podastrijeta nam najnovija knjiga Dra Pavla Mačeka donosi nam po prvi put cjelokupna rodoslovna razmatranja o svim plemenitim rodovima Jelačićâ, bilo izumrlim, bilo još, Bogu hvala, postojećim. Ujedno je to i njegova do danas najobimnija rodoslovna studija, knjiga sa 1001 stranicom. Primljena i proučena inačica rukopisa, koja nije bila ujedno i ona konačna, sveukupno je sadržavala 1107 autorskih stranica te pločni prikaz rodoslovlja – u međuvremenu je s novo pronađenim materijalom rukopis u izvjesnoj mjeri proširen. Plod je to temeljitih i dugogodišnjih, mukotrpnih, upornih istraživanja, prepunih dilema i logičnih odluka. Ipak, u konačnici smo za potrebe naše povjesnice dobili jedinstveni proizvod koji rasvjetljava sve plemenite rodove Jelačićâ. Rodoslovlja sadrže 691+58 Jelačićâ, a broj ostalih spomenutih osoba teško da bi se moglo i prebrojiti – no ona se sva nalaze u indeksima. Uistinu su malobrojni naši povjesničari koji se ozbiljno posvećuju sličnim zahtjevnim istraživanjima. Uglavnom se prepisuju već odavna – katkada i krivo – navedeni podatci, te nije čudo da se pomnim istraživanjim arhiva otkrivaju brojni na taj način prenošeni nedostatci. Tako je npr. nedavno Dr. Christa Höller u gradačkim arhivima došla do nekih nepoznatih podataka glede grofovske obitelji Erdedski, pa će se morati ispraviti ne samo kod nas tiskane natuknice o pojedinim pripadnicima te glasovite obitelji, nego i rodoslovlje koje se čuva kod samih grofova. Sličan je slučaj i s Jelačićima. Knjiga Dra. Mačeka govori o sljedećim rodovima Jelačićâ: I. Rod Jelačića od Prigorja, Pušče. Buzina i Pretkovca (Krapine) ; II. Rod Jelačića od Biševića. Raščlanjena je na vrlo logično na sljedeći način: Vrlo važan dio rukopisa su rodoslovna stabla – u rukopisu složena u dijelove, tiskane na veličini A4, a za knjigu će se tiskati na preglednijim arcima papira, kao što se to već do sada i činilo: Jelačići od Prigorja, Pušče, Buzina i Pretkovca, tabla roda. Koljeno I.-IV. ; Koljeno V.-IX. ; Koljeno X.-XII. ; Jelačići od Biševića, tabla roda. Sve te ogromne plahte složio je, kao i one objelodanjene u prethodnim knjigama P. Mačeka, s mnogo znanja i truda Stjepan Razum. Kao što sam napisao u objavljenoj ocjeni rukopisa, cjelokupni je materijal obrađen lege artis. Svaka osoba u rodoslovlju (uz imena oca i majke), koje pokriva brojne naraštaje od 16. st. do naših dana, dobila je redni broj, koji teče vodoravno, prema naraštajima. Uz ime i nadnevke rođenja i smrti nalaze se najosnovniji podatci o mjestu gdje se dotični mogu naći. Slijede izbačeni i kronološki nizani podatci o osobi, također s izvorom podataka. Tako se dakle svaka osoba provlači kroz egzaktno navedene izvore i ne može doći do zabune. Na koncu dolazi tumačenje svih gore, ali i drugdje navedenih podataka. Ukoliko postoje – a to nije rijetko – dileme glede osoba ili nadnevaka te drugih podataka, one su stavljene na papir bez okolišanja. Ukoliko bude došlo do otkrića novih potankosti, one će se s lakoćom moći uskladiti i u metnuti i postojeću strukturu. Osobna mena svih Jelačića i njihovih srodnika kroatizirana su i dana u današnjem obliku, budući da bi latinska ili njemačka imena još povećala i onako ogroman tekst. Prezimena također se tiskaju u današnjoj grafiji, no zbog pojašnjena i točnosti daju se katkada i u izvornome obliku u zagradi. Nije nikakva novost reći kako Jelačićke u prošlosti nisu imale zvanja, nego su nastojale biti uzornim ženama, majkama. Obrazovanje bilo im je najvjerojatnije onakvo, kakvo se očekivalo od ondašnjih visokoblagorodnih djevojaka i žena. Vodile su kućanstvo i upravljale imutkom, ukoliko je to bilo neophodno, bilo to u dvorcu, bilo u skromnoj kuriji. Ukoliko je koja Jelačićka obudovljela i ponovno se udala, P. Maček pruža i sve raspoložive podatke o drugom, trećem itd. mužu. Želim ponovno istaknuti najznačajnije članove roda Jelačića. Bez sumnje najglasovitiji od svih Jelačića bio je do dana današnjeg najpopularniji hrvatski ban, barun, kasnije grof, Josip Juraj Franjo Jelačić (br. 332, str. 503-509), sin ništa manje značajnog Franje Jurja Jelačića (br. 259, str. 433-436) i barunice Ane Marije Magdalene Portner od Höfleina (str. 436-438). Podatke o njima sad po prvi put možemo proučavati, sažete, šture i čiste, bez životopisnih dodataka. Jelačići su se vrlo često ženili i udavali unutar brojnih grana istoimene obitelji. Iako, kao što je razvidno u rodoslovlju, pogotovo kod kasnijih naraštaja, bračni drugovi Jelačićâ potječu kako iz građanstva, tako i od glasovitih hrvatskih, ali i drugih rodova. Od tih obitelji s kojima su se Jelačići povezivali bračnim svezama spomenimo tek nekoliko: grofovi Christallnig, Lamberg, Lesser, Oršić, Patačić, Sermage, Schaffgotsch od Semperfreia, Kynasta i Greifensteina, Stockau, Šubić Peranski od Perne ; baruni Ankershofen, Gallenfels, Hellenbach od Paczolaya, Rauch od Nyéka ; plemeniti Bedeković od Komora, Daubači od Dolja, Delišimunović, Fodrovečki od Fodrovca i Borkovca, Georgijević od Apadije, Gorup od Bežanca, Kiš od Šaulovca, Labaš Blaškovečki, Machiedo od Palila, Orehovečki, Pisačić, Praškovečki, Škrlec od Lomnice, Špun Strižić, Tompa od Hrsove, itd., itd. Jelačići su najčešće bili posebnici, manji ili veći zemljoposjednici, no mnogo ih je i na druge različite načine služilo domovini. Duhovni su stalež odabrali sljedeći Jelačići: Ivan, župnik u Sisku (+1648/52 ; br. 35), Ivan, pavlin, generalni definitor reda (+1709 ; br. 52) ; Aleksije (Žigmund), franjevac (+poslije 1755 ; br. 98) ; Ivan, župnik u Kuzmincu (+1742? ; br. 176) ; Šimun Gabrijel, kanonik zagrebački itd. (+1797 ; br. 182) ; Ignjat Stjepan, kanonik zagrebački itd. (+1813 ; br. 253) ; Ignjat Antun, župnik u Stupniku (+1774/75 ; br. 268). Civilnu službu u Trojednici obnašali su sljedeći muževi: Juraj, eksaktor tridesetnice (+1674 ; br. 32) ; Stjepan (+1712), podban – koji je imao čak šest žena (br. 43) ; Juraj, podžupan Zagrebačke Županije (+1758 ; br. 111) ; Eduard, potkancelar (+1871 ; br. 389) ; Janko Maria Juraj Herman, veliki župan (+1969 ; br. 602). Vrlo mnogo Jelačićâ bili su vojnici: Andrija, kapetan (+1705/06 ; br. 44) ; Ivan, kapetan (+1699/1701 ; br. 45) ; Gabrijel, podžupan, kapetan Sredičkog (+1708 ; br. 69) ; Juraj, kapetan Sredičkog (+1714 ; br. 71) ; Nikola, podzapovjednik Jasenovca (+1717 ; br. 74) ; Vuk, potpukovnik (+1770 ; br. 108) ; Juraj, bojnik itd. (+1758 ; br. 111) ; Nikola, nadporučnik (+1778 ; br. 164) ; Žigmund, kapetan (br. +1757/60. ; 177) ; Baltazar, natporučnik (+1754/62 ; br. 181) ; Juraj Vuk Stjepan, potpukovnik (+1807 ; br. 188) ; Ivan Petar Ladislav, podmaršal (+1813 ; br. 190) ; Antun, nadporučnik (+1788 ; br. 192) ; Franjo Ivan, zastavnik (+1762/63 ; br. 251) ; Andrija, satnik (+1789 ; br. 255) ; barun Juraj Franjo, podmaršal (+1810 ; br. 2591) ; Ivan Nepomuk, kapetan (+1812 ; br. 301) ; Danijel, kapetan, prisjednik Sudbenog stola (+1849 ; br. 305) ; Vinko Šimun, bojnik (+1824 ; br. 312) ; ban grof Josip Juraj Franjo (+1859 ; br. 332) ; grof Juraj Franjo, podmaršal, podkapetan Trojedne kraljevine (+1901 ; br. 335) ; grof Antun Petar Franjo Borgia, podmaršal (+1875 ; br. 336) ; Juraj Ferdinand Pavao Alfred, kapetan (+1894 ; br. 418) ; Nikola Marcel, kapetan fregate (+1934 ; br. 502) ; Ivan, časnik (+1938 ; br. 505) ; Julije, potpukovnik (+1945 ; br. 511) ; Oskar, bojnik (+1961 ; br. 512) ; Ivan, pukovnik (+1952 ; br. 513) ; Vuk Maria Miroslav Aleksandar, poručnik (+poslije 1910 ; br. 603). Među posebno obrađenim Jelačićima od Biševića vojnici bili su: Vuk, kapetan Letovanića (+1646/48 ; br. 3), Ivan st., kapetan (+1673/78 ; br. 11), grof Franjo Krsto, general-bojnik (+1712 ; br. 18) te Jakob Krsto, zamjenik podžupana i podzapovjednik Kostajnice (+1740: br. 30). Ništa manji broj plemenitih Jelačićâ postali su pravnicima: Gabrijel, plemićki sudac (+1661 ; br. 16) ; Franjo ml., plemićki podsudac (+1673/74 ; br. 18) ; Franjo, plemićki podsudac (+1738? ; br. 48) ; Petar, plemićki sudac (+1768 ; br. 80) ; Juraj Josip, plemićki sudac (+1755/60 ; br. 101) ; Ivan Josip ml., plemićki podsudac Zagrebačke županije (+1758 ; br. 116) ; Stjepan, plemićki podsudac Zagrebačke županije (+1757 ; br. 146) ; Juraj Franjo, prisjednik Sudbenog stola Varaždinske županije (+poslije 1824 ; br. 216) ; Nikola Maksimilijan, ekspeditor Banskoga stola (+1804 ; br. 244) ; Stjepan Ivan, prisjednik Sudbenog stola (+1847 ; br. 254) ; Stjepan, prisjednik Banskog stola (+1856 ; br. 314) ; Kazimir Antun, kotarski sudac (+1898 ; br. 320) ; Ladislav Alojz, kotarski sudac (+1882 ; br. 321) ; Gabrijel Mirko, odvjetnik (+1885 ; br. 326) ; Ljudevit Ferdinand, profesor Zagrebačke pravoslovne akademije i prisjednik Sudbenog stola (+1851 ; br. 383) ; Adalbert, fiškal (+1876 ; br. 391) ; Karlo Vinko, prisjednik Sudbenog stola (+1878 ; br. 396) ; Adalbert Josip, prisjednik Sudbenog stola (+1869 ; br. 399) ; Rikard Vinko Stjepan Viktor, prisjednik Sudbenog stola (+1876 ; br. 404) ; Oskar, sudac (+1898 ; br. 416), a od Jelačića od Biševića spomenimo Jurja, plemićkog suca i potkapetana (+1661/63 ; br. 9), Ivana ml. Antuna, bilježnika Banskog stola i plemićkog podsudca itd. (+1705/07 ; br. 21) te Josipa Jurja, plemićkog podsuca (+1766/68 ; br. 39). Moglo bi se i dalje nizati zanimljivih podataka iz ove prebogate knjige o rodovina Jelačića. U njoj bi se moglo naći mnogo zahvalnih tema za romane i folmove. No, sve prepuštamo čitateljima i korisnicima

Hrvatska; rodoslovlje; rodoslovno stablo; Rod Jelačića od Prigorja; Pušče. Buzina i Pretkovca (Krapine); II. Rod Jelačića od Biševića.

nije evidentirano