hrvatski

Stavovi o cjelovitoj seksualnoj edukaciji u hrvatskim školama: Rezultati nacionalnog istraživanja mladih

Cilj ovoga rada bio je ispitati stavove mladih o potrebi uvođenja seksualne edukacije u hrvatske škole, profilu osoba koje bi trebale izvoditi takav program te stupanj prihvaćanja 11 tema karakterističnih za tzv. cjelovitu seksualnu edukaciju. Istraživanje, izvorno posvećeno rizicima HIV-a, provedeno je metodom ankete u veljači 2010. godine na stratificiranom nacionalnom uzorku osoba u dobi od 18 do 25 godina (N = 1005). Većina sudionika (83, 8%) je bila mišljenja kako bi »seksualni odgoj i edukaciju« trebalo uvesti u hrvatske škole. Kao idealnu osobu za izvođenje programa naveli su liječnika/cu (36, 9%), odnosno vršnjake edukatore (23%). Niti jedna od 11 ponuđenih tema cjelovite seksualne edukacije, izvedenih iz nedavno objavljenih UNESCO-vih Međunarodnih smjernica za seksualnu edukaciju, nije ocijenjena nevažnom. Najvažnijima su procijenjene teme Spolno prenosive bolesti i zaštita, Seksualno uznemiravanje i zlostavljanje te Trudnoća i roditeljstvo. Ukupna prosječna ocjena za svih 11 tema iznosila je 3, 26 (SD = 0, 46 ; teorijski raspon = 1–4). Premda su utvrđene spolne razlike u prihvaćanju nekih tema, rangiranje tri najprihvaćenije, odnosno najmanje prihvaćene tematske jedinice nije se pokazalo spolno specifičnim. Izrazito religiozni i nereligiozni sudionici vrlo malo su se razlikovali u ocjeni važnosti i rangiranju ponuđenih tema. U cjelini, nalazi upućuju na to da bi većina mladih u Hrvatskoj mogla biti sklona istoj ili vrlo sličnoj koncepciji seksualne edukacije u školama.

seksualna edukacija; cjelovita seksualna edukacija; mladi; škola; UNESCO-ve smjernice za seksualnu edukaciju; religioznost

nije evidentirano