hrvatski

Oznake kvalitete, certifikacijske sheme i zaštita proizvoda slatkovodne akvakulture na tržištu

Različite oznake kvalitete koje se u prehrambenom sektoru primjenjuju dugi niz godina, u akvakulturnu proizvodnju uvedene su prije dvadesteak godina. Inicijalno su se kriteriji kvalitete odnosili pretežito na sigurnost hrane (GHP, HACCP, sljedivost i dr.), no posljednjih godina zahtjevi potrošača postaju sve veći te pojam kvalitete uključuje i kriterije koji se odnose na brigu o okolišu (kakvoća vode, menadžment otpada, korištenje kemikalija i lijekova, kontrolu efluenata i dr.), socijalnu odgovornost (zaštita i dobrobit radnika, udruženja uzgajivača, utjecaj na vanjsku zajednicu), dobrobit i zaštitu zdravlja životinja. Kako bi stekli i očuvali lojalnost i povjerenje kupca, veliki trgovački lanci i vlasnici velikih brendova pred akvakulturne proizvođače postavljaju zahtjeve za ispunjavanjem određenih standarda za proizvod i/ili proces koji su potvrđeni od strane neovisnih akreditiranih certifikacijskih tijela. Pored jednostrukih certifikacija (GHP, HACCP, sljedivost, ekološka proizvodnja, ISO 9000, ISO 14 OOO, BMP i dr.) u posljednje vrijeme raste broj integriranih certifikacija (EurepGAP, BRC, GLOBALG.A.P, ISO 22 000, BAP, SQF i dr.). Sve one za ribnjičarstva predstavljaju trošak, ali donose i nužne beneficije (omogućavaju izlazak na tržište, osiguravaju jasne dogovore sa trgovcima, pružaju veću mogućnost „fer“ kompeticije, efikasniji menadžment proizvodnog procesa, ispunjavanje legalnih zahtjeva i sl.). Nadalje, proizvođači da bi zaštitili svoj proizvod iznimne kvalitete i ostvarili dodanu vrijednost na tržištu, često posežu za žigom ili oznakama kao što su: oznaka zemljopisnog podrijetla, izvornosti ili tradicionalnog ugleda. Nagla proliferacija certifikacijskih shema izaziva konfuziju kod proizvođača koji nisu u stanju jasno razlučiti što im je potrebno da bi izašli na tržište ili ostvarili dodanu vrijednost za svoj proizvod. Stoga su, u ovom radu opisani pojedini oblici certifikacije, te njihova uloga i značaj za slatkovodnu akvakulturnu industriju. Iako je hrvatsko ribnjičarstvo danas suočeno sa osnovnim egzistencijalnim problemima nužno je i neodložno dio energije usmjeriti na uspostavu, provođenje i potvrdu standarda koji će omogućiti izlazak na globalno tržište. Tim više, kada je trenutno dio bespovratnih sredstava iz predpristupnih fondova namijenjen upravo za ovu svrhu – povećanje konkutentnosti na tržištu.

oznaka kvalitete; certifikacija; zaštita proizvoda na tržištu; ribnjačarstvo

nije evidentirano