hrvatski

In situ kopolimerizacija metakrilata uz karboksilirane ugljikove nanocijevi

Pripravljene su dvije serije nanokompozita na bazi kopolimera metil-metakrilata (MMA) i oktadecil-metakrilata (ODMA) u različitim molarnim omjerima i nefunkcionaliziranih, a zatim i karboksiliranih višestjenčanih ugljikovih nanocijevi (MWCNT) masenih udjela 0, 1 %, 0, 2 %, 0, 5 % i 1 % in situ. Metodom kontaktnog kuta ispitivana je hidrofilnost/hidrofobnost kompozita, dispergiranost nanocijevi ispitivana je pretražnom elektronskom mikroskopijom (SEM), a termomehanička svojstva ispitivana su dinamičko mehaničkom analizom (DMA). Ustanovljeno je kako su svi kompoziti blago hidrofobni, te kako je ta hidrofobnost izraženija s porastom udjela ODMA. Nadalje, pokazano je kako karboksilirane nanocijevi snižavaju vrijednosti kontaktnog kuta za približno 5 ° u odnosu na nefunkcionalizirane. Skenirajućom elektronskom mikroskopijom pokazano je kako je dispergiranost nanocijevi dobra, pri čemu je efekt značajniji kod karboksiliranih nanocijevi. Međutim, vidljivo je da kod većih udjela nanocijevi (0, 5 % i 1 % mas.) dolazi do aglomeriranja nanocijevi, bez obzira jesu li karboksilirane ili ne. DMA ispitivanjima utvrđeno je da kod svih kompozita postoje α i β fazni prijelazi. Također, ustanovljeno je kako svi kompoziti imaju lošija termomehanička svojstva od čistog kopolimera poli(MMA-ko-ODMA). Foxovim modelom su uspoređene teorijske vrijednosti staklišta s onima dobivenim eksperimentalno te je utvrđeno kako su eksperimentalne vrijednosti znatno više od teorijskih.

metakrilati; in situ; MWCNT; nanokompoziti

nije evidentirano