hrvatski

Internet kao sredstvo promoviranja i suzbijanja interkulturalnih vrednota

Priznavanje kulturnog identiteta je osnova za respektiranje kulturne različitosti. Taj proces podrazumijeva interakciju s prošlošću, sadašnjosti i budućnosti. Kulturni identitet predstavlja izraz ne samo onoga što jesmo, već i onoga što želimo biti. Bahlcke, J. naglašava da je ”različitost moguća ako svaka kultura uočava vlastiti identitet...” (str.35). Nagli razvoj suvremene tehnologije nije po sebi antipod razvoju interkulturalizma i očuvanju tradicije jednog naroda. Ljudi postaju robovima masovnih komunikacija, a socijalna potištenost i izoliranost je sve izraženija. Temeljno pitanje je kako u suvremenom kurikulumu škole staviti u funkciju sve vrste medija u izgrađivanju interkulturalne komunikacije? Kod analize uloge interneta najvažnije je detektirati njegove pozitivne i negativne strane te postaviti pitanje: tko koristi internet i za što? Nicholas Carr u knjizi The Shallows: How the Internet is changing the way we think, read and remember upozorava na činjenicu da kod korištenja interneta negativne posljedice prevladavaju nad pozitivnima. Psihijatrica Judith Orloff u knjizi Emotional Freedom: Liberate Yourself From Negative Emotions And Transform Your Life upozorava da ovisnost o internetu rezultira opsesivnim praćenjem vijesti o prirodnim katastrofama, nasilju, ksenofobiji..., a posljedica je „poremećaj privrženosti”. S druge strane, zahvaljujući internetu danas nema segregiranih škola glede dostupnosti informacija ; sve zahvaljujući razvoju e- učenja i/ili interkulturalne komunikacije. Međutim, istraživanja sve više govore o opasnostima od cyber-bullyinga, „digitalnog narcizma”, što doprinosi izostanku vrednota empatičnosti i altruizma. Nakon televizora, Internet je ljude odmaknuo iz stvarnog života, stavio ih u snove i/ili virtualni svijet, gdje fikcija postaje stvarnost. U svojim sobama (internetski ovisnici) postaju socijalno izolirana bića. Moćnicima ili vladarima kaosa odgovara (takva) pozicija koja dovodi do otuđenja, anomije, depresivnosti, a medijskim ovisnicima (prividno dobro) jer im „hrani ego". S internetom, „umiru” brige za druge – osobito kod najmlađih. Popularnost na Internetu najlakše se stječe provokacijama (Getty Images). Istraživačka grupa Statistical Cybermetrics u svojim istraživanjima dolazi do zaključka da korisnike Interneta u komentarima privlači ono što je negativno. Naime, cybermetričari su se poslužili algoritmom simbolična naziva „analiza osjećaja". Uz pomoć tog algoritma istraživači su određujući emocionalni sadržaj u komentarima zaključili: Ako želite dugo chatanje i komentiranje, ne započinjite komentar s riječima poput „volim”, „sviđa mi se”... Najjednostavnije: objavite samo jednu provokativnu poruku i sigurno će dobiti mnoštvo komentara. Sve ovo nas upućuje na razvoj medijskih kompetencija u kurikulumu škole (Miliša, Tolić, Vertovšek, Mladi - odgoj za medije, M.E.P. Zagreb, 2010). Analizirajući utjecaj (razvoja) novih medija na razvoj svijest i ponašanje djece i mladih, (u recentnim istraživanjima), primjećuje se slabljenje tradicionalnih vrednota, te vrednota snošljivosti i/ili interkulturalnosti (na međunarodnoj razini). Zbog toga je jedan od najvažnijih odgojnih zadataka u suvremenoj školi razvoj interkulturalnog dijaloga. Interkulturalni dijalog pretpostavlja svakom subjektu i grupi formiranje i potvrđivanje svog identiteta, jer iz svijesti o značenju vlastite osobnosti osigurava se prepoznavanje različitosti drugih i razvoj(a) prosocijalnog ponašanja.

internet; interkulturalne vrijednosti; kulturni identitet

nije evidentirano