hrvatski

Tipologija gradova i općina prema stupnju turističkog razvoja u turističkim regijama Hrvatske

Cilj istraživanja jest geografska analiza dosegnutog turističkog razvoja gradova i općina, kao i njihova tipologija unutar turističkih regija Hrvatske. Kao svrha istraživanja nameće se davanje doprinosa turističko-geografskoj regionalizaciji Hrvatske. Metodološki je pristup baziran na GIS analizi sedam pokazatelja turističkog razvoja koje statička služba publicira na razini gradova i općina: broja turističkih postelja, broja turističkih dolazaka, broja međunarodnih turističkih dolazaka, broja noćenja, broja međunarodnih noćenja, broja turističkih dolazaka po površini općine i broja turističkih dolazaka po stanovniku općine. Na taj je način napravljena tipologija gradova i općina koji tvore svaku od navedenih turističko-geografskih regija s obzirom na stupanj dosegnutog turističkog razvoja, kao i na njihovo turističko značenje unutar pojedine turističko-geografske regije. Tipologija, zasnovana na kvantitativnoj analizi, omogućuje izvođenje preciznijih zaključaka o turističkoj ulozi svih gradova i općina koje tvore pet velikih turističkih regija te geografsko izdvajanje glavnih žarišta turističkog razvoja. U radu je prezentiran nacrt turističko-geografske regionalizacije Hrvatske kroz definiranje pet velikih turističkih regija (Sjeverno primorje, Južno primorje, Planinska regija, Peripanonska regija, Panonska regija) na osnovi dosegnutog stupnja i obilježja turističkog razvoja, kao i relevantnih turističko-geografskih kriterija (atraktivnih prirodnih faktora, atraktivnih društvenih faktora i dominantnih oblika turizma). Istraživanje pokazuje naglašene razlike po pitanju dosegnutog stupnja turističkog razvoja između dvije primorske turističke regije u odnosu na tri kontinentalne regije. Za razliku od primorskih regija, u kojima turistički razvijeni gradovi i općine tvore kontinuiranu geografsku cjelinu, u kontinentalnim se regijama izdvajaju sporadične točke turističkog razvoja. Regija Sjevernog primorja ističe se po turističkoj razvijenosti, a u njoj se opaža i širenje turizma s obale u unutrašnjost u kojoj se definiraju nova turistička žarišta. Južno primorje još uvijek obilježava izrazita koncentracija turizma na obali (kontinenta i otoka) u tradicionalnim turističkim destinacijama i njegovo neznatno širenje u unutrašnjost. Planinsku regiju obilježava koncentracija turizma u Gorskome kotaru), uz oblikovanje vrlo malog broja žarišnih područja. U Peripanonskoj je regiji turističko težište u zapadnom dijelu regije (ponajprije u većim gradovima i središtima topličkog turizma), dok je u Panonskoj regiji izrazita dominacija većih gradskih središta. Istraživanje ukazuje na visoki stupanj podudarnosti između sedam odabranih pokazatelja turističkog razvoja i relevantnost istih u analizi dosegnutog stupnja turističkog razvoja. Može se zaključiti kako između primorskih i kontinentalnih turističkih regija još uvijek postoji velika razlika u pogledu turističke razvijenosti. S druge strane, između dvije primorske regije, kao i između tri kontinentalne regije, također postoje razlike u pogledu broja gradova i općina koje imaju ulogu žarišta turističkog razvoja. Mada je koncentracija jedno od dominantnih obilježja suvremenog hrvatskog turizma, opažaju se naznake decentralizacije i prostorno širenja turizma.

turizam; regija; regionalizacija; Hrvatska

nije evidentirano