hrvatski

Uspješnost prepoznavanja facijalne ekspresije različitih emocija u zadatku "lice u gomili" s obzirom na dominantnost hemisfera

Fenomen „lice u gomili“ zauzima posebno mjesto u domeni prepoznavanja lica i emocija. Prethodna istraživanja su pokazala da mogućnost slanja i primanja emocionalnih poruka ima važnu evolucijsku ulogu. Konkretno, mogućnost prepoznavanja lica trebala bi se povećati kad facijalna ekspresija emocije predstavlja moguću opasnost ili prijetnju. Da bi bolje istražili ovaj koncept, Hansen i Hansen (1988) razvili su eksperimentalni postupak „lice u gomili“, kod kojeg se ciljna ekspresija prezentira u kontekstu drugih lica („gomile“) s drukčijom ekspresijom gdje je zadatak sudionika identificirati prisutnost ili lokaciju ciljanog izraza lica u gomili drugih lica. U okviru ovog rada ispitana je uspješnost prepoznavanja facijalne ekspresije različitih emocija u zadatku „lice u gomili“ s obzirom na dominantnost mozgovnih hemisfera. Istraživanje je provedeno na skupini studenata Sveučilišta u Zadru kojima su prezentirane matrice sa shematiziranim facijalnim ekspresijama srdžbe, straha, tuge i sreće kao ciljnog lica. Za prezentaciju podražaja i prikupljanje podataka korišteno je računalo s posebno prilagođenim računalnim programom koji registrira vrijeme koje je sudioniku bilo potrebno za detekciju ciljne facijalne ekspresije u gomili. Također za utvrđivanje dominantnosti hemisfera korišten je jednostavni test dominantnost ruke, oka i uha te su sudionici na osnovi toga kategorizirani u skupine. Rezultati provedenih analiza pokazuju brže prepoznavanje facijalne ekspresije prijetnje (prvenstveno facijalne ekspresije straha) u odnosu na ostale facijalne ekspresije. To potvrđuju i raniji nalazi o efektu superiornosti straha te pruža daljnju podršku hipotezi prijetnje. Nadalje, rezultati također pokazuju brže prepoznavanje određenih facijalnih ekspresija kod sudionika čija je desna hemisfera dominantna. Ovakav rezultat u skladu je s postavkom da desna hemisfera ima veću ulogu u prepoznavanju različitih facijalnih ekspresija emocija. Tome idu u prilog PET i EEG istraživanja kod kojih je potvrđen snažniji signal tj, aktivnost nad desnom hemisferom prilikom prepoznavanja izraza lica. Prilikom interpretacije ovakvih rezultata treba voditi računa o facijalnim ekspresijama pojedinih emocija i kao ciljnog lica i kao gomile, kao i ograničenjima testova za određivanje dominantnosti. U budućim istraživanjima trebalo bi provjeriti postavke ove paradigme s nekom od tehnika za procjenu fiziologije mozga.

facijalni izrazi ; prepoznavanje emocija ; zadatak

nije evidentirano