hrvatski

Škocjanske jame

Špilja Škocjanske jame smještena je u Sloveniji na potezu između Divače i Kozina, dvadesetak kilometara istočno od Trsta. Taj sustav krških špilja iznimne ljepote, jedinstvenog ekosustava i velike povijesne vrijednosti ima i specifične geološke, odnosno hidrogeološke osobitosti. Naime, područje između Škocjanskih jama i naselja Divača, je specifično zbog brojnih krških formi. Izgrađeno od krednih i paleogenskih vapnenaca u kojima je razvijeno oko petnaest velikih i stotine manjih vrtača, te ukupno 64 špilja. Osim toga, Škocjanske jame imaju funkciju ponora u koji rijeka Reka ponire s površine u podzemlje. Ponorna zona Reke nalazi se na kontaktu vapnenačkih, krških, propusnih naslaga Krasa i fliških, nepropusnih naslaga. Reka izvire kod sela Zabiće, podno planine Snežnik. Uzvodno od ponora Škocjanske jame, Reka drenira područje Brkina izgrađeno od eocenskog fliša i područje južnih padina Snežnika izgrađeno od krednih vapnenaca. Površina sliva je oko 350 km2, od čega 60% otpada na fliš. Reka je tipična krška rijeka s velikim oscilacijama u protoku. U periodu od 1961. do 1990. godine odnos Qmin : Qmaks = 1:1694. U uvjetima ekstremno velikih voda, kapacitet podzemlja postaje premali pa razina vode u Škocjanskim i drugim špiljama može narasti i preko 100 m. Pri niskim vodostajima sva voda iz Reke se gubi u podzemlje kroz ponornu zonu uzvodno od ulaza u Škocjanske jame. Nakon poniranja u Škocjanske jame Reka dalje teče podzemno kroz krški vodonosnik Krasa, da bi nakon 34 km podzemnog toka ponovo izašla na površinu na izvoru Timava u Tršćanskom zaljevu. Iznad podzemnog toka Reke nalazi se vadozna zona krškog vodonosnika 300 m debljine. Nakon Škocjanskih jama postoji pet špilja/jama kojima se može spustiti do podzemne rijeke. Škocjanske jame su zbog svoje iznimne vrijednosti upisane na UNESCO-v popis svjetske baštine 1986. godine, a nalaze se i na popisu zaštićenih vodenih područja Ramsarske konvencije od 1999. godine.

Škocjanske jame; rijeka Reka; Divački krš

nije evidentirano