hrvatski

Turizam i prostor – teorija i praksa održivog razvoja

Polazeći od teze da u suvremenim gospodarskim uvjetima čist i vizualno nezagađen prostor predstavlja strateški razvojni resurs, rad propituje mogućnost suživota ubrzanoga turističkog razvoja i društveno odgovornog upravljanja prostorom te ih dovodi u kontekst Hrvatske. Provedena analiza upućuje na ove zaključke: a) održiv razvoj turizma, osobito u manje i srednje gospodarski razvijenim zemljama u koje valja ubrajati i Hrvatsku, iznimno je teška misija ; b) razloge za to valja tražiti manje u nerazumijevanju problematike negativnih eksternalija, a više u suprotstavljenim interesima različitih dionika gospodarskog razvoja (država, lokalna samouprava, privatni poduzetnici, lokalno stanovništvo, interesne udruge i sl.), c) približavanje ideji održivog (turističkog) razvoja na primjeru Hrvatske podrazumijeva sustavnu edukaciju i podizanje razine svijesti različitih razvojnih dionika (politička i/ili gospodarska elita, ali i širi slojevi populacije) kako bi se u što je moguće kraćem razdoblju stvorila kritična masa koja će se moći i znati učinkovito suprotstaviti neprimjerenim razvojnim rješenjima. Iako je uloga različitih nevladinih i/ili civilnih udruga u prvoj fazi ovog procesa vjerojatno prijeko potrebna, za dugoročan uspjeh to neće biti dovoljno.

turizam, prostor, održivi razvoj, Hrvatska

nije evidentirano