hrvatski

Ilirizam kao tumačenje snova : Bukovčevi Gundulići

U svome izlaganju analizirala sam Bukovčeve prikaze iliraca i ilirizma (zastor Hrvatskoga narodnog kazališta iz 1895. i "Razvitak hrvatske kulture" iz 1913.) kao integralni dio serije njegovih radova o Ivanu Gunduliću, prije svega naspram "Gundulićeva sna" (1894.). Budući da "Hrvatski preporod" Vlaha Bukovca iz 1895. pripada među slike koje su strukturno obilježile prošlostoljetni hrvatski kulturni imaginarij, postavlja se pitanje koliko su preporodna politika i književnost uopće dostupne kasnijoj kulturnoj povijesti osim kroz prizmu Bukovčeva zastora u zagrebačkom HNK. Taj vizualni kontaminant indikacija je također općenitijih kulturnih i političkih praksi u Austro-Ugarskoj s kraja 19. i na početku 20. stoljeća, među njima i psihoanalize, posebno s obzirom na interes psihoanalize za djelokrug slike i fantazmi. U svome prilogu tri slike u kojima Bukovac prikazuje književnost cum fantazmatsko analiziram zajedno s Freudovom studijom "Pjesnik i fantazmatsko" iz 1908. godine, uz argument da književnost za obojicu upućuje na političku logiku metonimije odnosno metonimijsku logiku političkoga. Nadalje, pokazujem kako Freud, za razliku od Bukovca, tu logiku u svojoj studiji ne uspijeva podržati, i to na mjestima gdje pokušava grupirati i ograničiti želju.

ilirizam; Osman; Vlaho Bukovac; slika; psihoanaliza

Biblioteka Knjiga Mediterana ; 71.