Napredna pretraga

Pregled bibliografske jedinice broj: 527501

Obilježja stanične imunosti u bolesnika s benignom prostatičnom hiperplazijom i karcinomom prostate


Sotošek, Stanislav
Obilježja stanične imunosti u bolesnika s benignom prostatičnom hiperplazijom i karcinomom prostate 2011., doktorska disertacija, Medicinski fakultet, Rijeka


Naslov
Obilježja stanične imunosti u bolesnika s benignom prostatičnom hiperplazijom i karcinomom prostate
(Characteristics of cellular immunity in patients with benign prostatic hyperplasia and Prostatic Cancer)

Autori
Sotošek, Stanislav

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija

Fakultet
Medicinski fakultet

Mjesto
Rijeka

Datum
30.08

Godina
2011

Stranica
167

Mentor
Mrakovčić-Šutić, Ines

Ključne riječi
Benigna prostatična hiperplazija; karcinom prostate; NK stanice; NKT stanice; perforin; regulacijske T stanice; stanična imunost
(Benign Prostatic Hyperplasia; Prostate Cancer; NK Cells; NKT Cells; Perforin; Tregs; Cellular Immunity)

Sažetak
Cilj istraživanja: Benigna prostatična hiperplazija (BPH) i karcinom prostate (CaP), nakon infekcija mokraćnog sustava, dva su najčešća stanja s kojima se urolog susreće u svojoj svakodnevnoj praksi. Oba klinička entiteta predstavljaju "bolesti starije muške populacije", te njihova učestalost raste s godinama. Tijekom zadnjih nekoliko godina, istraživanja su ukazala na moguću ulogu imunološkog sustava u patogenezi BPH i CaP, no točan mehanizam njihovog razvoja i progresije još uvije nije razjašnjen. Cilj ovog rada bio je istražiti promjene stanične imunosti, poglavito udjela leukocitnih subpopulacija, izražavanje citotoksičnog posrednika perforina, aktivnost stanica NK i izražaj pojedinih citokina u različitim imunokompetentnim stanicama periferne krvi i tkivu prostate bolesnika s BPH i CaP. Ispitanici, materijal i metode: U istraživanje je bilo uključeno 40 bolesnika s BPH i 40 bolesnika s CaP. Zdravi, dobrovoljni davatelji krvi bili su kontrolna skupina. Demografski, klinički i laboratorijski podatci (vrijednosti prostata specifičnog antigena) prikupljani su i analizirani za svakog bolesnika. Svakom bolesniku s BPH i CaP uzimali smo uzorak periferne krvi i tkiva prostate. Te smo uzorke slali na imunološka istraživanja. Mononuklearne stanice tkiva prostate izdvojili smo enzimatskom digestijom s 0, 1% kolagenazom i naslojavanjem na gradijentu gustoće. Mononuklearne stanice periferne krvi također smo izdvojili centrifugiranjem na gradijentu gustoće. Višestrukim obilježavanjem površinskih biljega metodom izravne imunofluorescencije analizirali smo fentotip mononuklearnih stanica periferne krvi i tkiva prostate. Izdvojene mononuklearne stanice periferne krvi i tkiva prostate obilježavali smo istovremeno protutijelima na površinske biljege kako bi utvrdili njihovu pripadnost pojedinim leukocitnim populacijama, permeabilizirali njihovu membranu te metodom izravne i neizravne imunofluorescencije unutarstanično obilježavali perforin, interleukin IL-4 i IFNγ (interferon gama) korištenjem odgovarajućih monoklonskih protutijela, te smo stanice analizirali na protočnom citometru. Uzorci koji su bili predviđeni za unutarstanično obilježavanje citokina prethodno smo stimulirali s PMA (engl. phorbol myristate acetat), ionomicinom i monenzinom radi prikazivanja citokina u stanici. Imunofluorescenciju smo koristili za prikazivanje molekule perforina u preparatima tkiva prostate. Metodom pozitivne magnetske separacije iz mononuklearnih stanica periferne krvi izdvojili smo stanice NK, te smo izdvojene stanice NK i mononuklearne stanice tkiva prostate stavili u dvosatni test citotoksičnosti prema K-562 NK osjetljivoj staničnoj liniji uz očitavanje protočnim citometrom. Rezultati: Bolesnici s CaP su bili značajno stariji i imali su statistički značajno veće vrijednosti PSA od bolesnika s BPH. Udio limfocita T te njegovih CD3+CD4+CD56- i CD3+CD8+CD56- subpopulacija nije se statistički značajno razlikovao u perifernoj krvi niti u tkivu prostate bolesnika s BPH i bolesnika s CaP. Distribucija CD3+ stanica uočena je uglavnom u epitelu kontrolnog tkiva prostate te tkiva prostate bolesnika s BPH i bolesnika s CaP. Učestalost CD4+CD25+FoxP3+ stanica u perifernoj krvi i tkivu prostate bila je statistički značajno veća u bolesnika s CaP. Iako se udio stanica NK u perifernoj krvi bolesnika s BPH, bolesnika s CaP te zdravih dobrovoljnih davatelja krvi nije statistički značajno razlikovao, udio stanica NK te njihove CD3-CD56+dim subpopulacije je bio statistički značajno niži u tkivu prostate bolesnika s CaP. Distribucija CD56+ stanica uočena je u stromi tkiva prostate bolesnika s BPH, bolesnika s CaP te u kontrolnome tkivu prostate. Izražena hiperplazija i povećana infiltracijom CD56+ stanica uočena je u stromi tkiva prostate bolesnika s BPH. Udio stanica NKT bio je statistički značajno viši u perifernoj krvi bolesnika s BPH u odnosu udio stanica NKT u perifernoj krvi bolesnika s CaP i u kontrolnoj skupini. Udio stanica NKT izoliranih iz tkiva prostate bolesnika s BPH i bolesnika s CaP nije se statistički značajno razlikovao. Distribucija stanica NKT uočena je u epitelu kontrolnoga tkiva prostate znatno više negoli u epitelu tkiva prostate bolesnika s BPH i bolesnika s CaP. Udio limfocita B bio je statistički značajno viši u perifernoj krvi bolesnika s BPH u odnosu udio limfocita B u perifernoj krvi bolesnika s CaP i u kontrolnoj skupini. Udio limfocita B izoliranih iz tkiva prostate bolesnika s BPH i bolesnika s CaP nije se statistički značajno razlikovao. Udio perforin pozitivnih stanica bio je statistički manji u tkivu prostate bolesnika s CaP u odnosu na bolesnike s BPH. Manji udio perforina uočen je u CD3+CD56- limfocitima T te njegovim CD3+CD4+CD56- i CD3+CD8+CD56- subpopulacijama, u stanicama NK i njihovoj CD3-CD56+dim subpopulaciji te stanicama NKT izoliranih iz tkiva prostate bolesnika s CaP u odnosu na bolesnike s BPH. Stanice NK izolirane iz periferne krvi bolesnika s BPH i bolesnika s CaP imale su statistički značajno manju citotoksičnu aktivnost prema K-562 osjetljivoj staničnoj liniji u odnosu na stanice NK iz periferne krvi zdravih dobrovoljnih davatelja krvi. Mononuklearne stanice izolirane iz tkiva prostate bolesnika s BPH i bolesnika s CaP imale su malu citotokičnu aktivnost prema K-562 osjetljivoj staničnoj liniji. Statistički veći udio IFN+ stanica nađen je samo u stanicama NK izoliranih u bolesnika s BPH, dok se udio IFN+ i IL-4+ stanica nije statistički značajno razlikovao u ostalim limfocitnih subpopulacijama izoliranih iz tkiva prostate bolesnika s BPH i CaP. Negativna korelacija utvrđena je između postotaka CD3+CD56- stanica u perifernoj krvi i tkivu prostate te vrijednosti PSA u bolesnika s CaP, ali ne i u bolesnika s BPH. Pozitivnu korelaciju smo uočili između postotka CD4+CD25+FoxP3+ stanica u perifernoj krvi i tkivu prostate te vrijednosti PSA u bolesnika s CaP, ali ne i u bolesnika s BPH. Negativna korelacija nađena je između perforin pozitivnih stanica, CD3+perforin+, CD56+perforin+ stanica te vrijednosti PSA samo u tkivu prostate bolesnika CaP. Zaključak: Rezultati ovog istraživanja jasno ukazuju da mali postotak stanica citotoksičnog fenotipa, osobito stanica NK, mali udio perforin pozitivnih stanica, uključujući limfocite T, stanice NK i stanice NKT, niska citotoksična aktivnost kao i povećanje udjela T regulacijskih stanica u bolesnika s BPH, a osobito u bolesnika s CaP su posljedica lokalnih zbivanja u tkivu prostate i jedan je od mogućih mehanizama u patogenezi i progresiji BPH i CaP. Potvrda ovih rezultata zahtjeva daljnja istraživanja.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Temeljne medicinske znanosti, Kliničke medicinske znanosti



POVEZANOST RADA


Projekt / tema
062-0620096-0094 - Regulacijske T i NKT stanice u kontroli tumorskog rasta, opeklina i autoimunosti (Ines Mrakovčić-Šutić, )

Ustanove
Medicinski fakultet, Rijeka

Autor s matičnim brojem:
Stanislav Sotošek, (257485)