engleski

Petrić’s Ten Dialogues on history translated by Thomas Blundeville

Prvi tekst o umijeću historije, objavljen u Engleskoj, priredio je Thomas Blundeville izdanjem The true order and Methode of wryting and reading Hystories, according to the precepts of Francisco Patricio, and Accontio Tridentino, tvvo Italian vvriters (London, 1574). Blundevilleovo je djelo sastavljeno od engleskoga prijevoda izabranih odlomaka iz Petrićevih Dijaloga o povijesti (pp. 5-43) te od prijevoda traktata Delle osservationi et avvertimenti che aver si debbono nel legger delle historie Giacoma Aconcija (pp. 44-64). Blundevilleov prijevod Petrićevih Della historia diece dialoghi (Venecija, 1560) uslijedio je nakon Stupanova latinskog prijevoda u Bazelu (Francisci Patricii de legendae scribendaequae historiae ratione, 1570) i uvrštavanja ovog prijevoda u dva izdanja zbirke tekstova o umijeću historije urednika Johannesa Wolfa (Io. Bodini Methodus historica, duodecim eiusdem argumenti Scriptorum, 1576 ; Artis historicae penus, 1579). U prvom dijelu svoga spisa o historiji Blundeville preuzima slijedeće odlomke iz Petrićevih Dijaloga o povijesti: 1. poglavlje »The true order and methode of writing and reading hystoryes. & c.«, pp. 5-18, odnosi se na Petrićev šesti dijalog »Il Zeno, overo dell’historia universale« i sedmi dijalog »Il Guidone, overo dell’historia minore«, ff. 34b-43a ; 2. poglavlje »VVhose lyues ought to be chronicled«, pp. 19-28, odnosi se na Petrićev osmi dijalog »Il Valerio, overo dell’historia della vita altrui«, ff. 45a-48b ; 3. poglavlje »VVhat Profite hystories doe yeelde«, pp. 29-39, odnosi se na Petrićev deveti dijalog »Il Donato, overo della utilità dell’historia«, ff. 50b-53a ; 4. poglavlje »Of the dutye and office of hystoriographers, and what order and disposition in writing hystories, they ought to use«, pp. 39-43, odnosi se na Petrićev deseti dijalog »Lo Strozza, overo della degnità dell’historia«, ff. 55b-62a. Usporedbom sadržaja ovih dvaju djela postaje očitim da je Blundeville iz cjeline Petrićeva djela o povijesti preveo izabrane odlomke od šestog do desetog dijaloga. Blundevilleova kraćenja Petrićeva djela o povijesti mogu se protumačiti Aconcijevim utjecajem. Ovaj se Tridentinac od 1559. godine trajno nastanio u Engleskoj te je svoj traktat o historiji, nastao između 1562. i 1565. godine, napisao u čast Roberta Dudleya, grofa od Leicestera, kojemu svoje djelo o historiji posvećuje i Blundeville. Ovaj se engleski autor nije samo posredovanjem Aconcija upoznao s Petrićevim djelom o povijesti, nego je od Aconcija preuzeo i jednu posebnu temu iz Cresaninova djela. Naime, Aconcio je pod snažnim utjecajem Petrićevih Dijaloga o povijesti napisao svoj traktat o utilitarno-moralnom karakteru historije, zbog čega se u modernoj recepciji, još od Giorgia Spinija, smatra začetnikom teme »o čitanju historije« (de historia legenda) unutar rasprave o ars historica. Ovu je temu Aconcio preuzeo iz Petrićeva devetog dijaloga »Il Donato, overo della utilità dell’historia«, koji se bavi pitanjem kako i zašto »čitati historiju« (leggere historia, 50a6). Aconcijev traktat i Blundevilleov izbor odlomaka iz Petrićevih Deset dijaloga o povijesti služe nam kao primjeri recepcije Cresaninova razumijevanja povijesti i historije u očima njegovih suvremenika u Engleskoj.

Frane Petrić; Thomas Blundeville; Giacomo Aconcio; Ten Dialogues on History

nije evidentirano