hrvatski

»Smisao Petrićeva mita o povijesti«

Osnovne pretpostavke pri ovom istraživanju Petrićeva mita o povijesti, objavljenoga u trećem dijalogu Il Contarino overro che sia l’historia (Contarino ili što je povijest) iz zbirke Della historia diece dialoghi (Deset dijaloga o povijesti, 1560), bile su: 1. Petrićeva djela o trima humanističkim umijećima (pjesništvo, historija, retorika) tvore cjelinu (Kristeller) ; 2. Deset dijaloga o povijesti zajedno s Deset dijaloga o retorici čine cjelinu kojoj je tema elokvencija (Blum) ; 3. uputa Vasolija iz 1979. godine kako Petrićevi mitovi skrivaju njegove prave namjere. 36 Obje dijaloške zbirke donose nekoliko mitova, koji se pozivaju na »dugu historiju o propastima svijeta i njegovim obnavljanjima« (una lunga historia de’ corrompimenti del mondo, & de’ suoi rinascimenti, f. 15r). Porijeklo potrebe za mitom traži se u Petrićevim ranim radovima o pjesništvu. Zanos i ingenij izvori su pjesništva kao istinskog znanja. Forma kojom pjesništvo iskazuje istinu jest mit. Dijalozi o povijesti destruiraju humanističku historiju kao priču i pokušavaju uspostaviti spoznaju povijesti kao sjećanje. Pjesnik teolog Hermes Trismegist izvor je nadahnuća Petriću da sve misaone tradicije preobrazi u jedinstvenu sliku sjećanja. Umjesto kaotičnih antičkih res gestae, Petrić stvara pojam povijesti kao pravilnog cikličkog zbivanja. Umjesto geometrijske paradigme, koju su ponudili Gerl i Otto, Petrićevo stvaranje mita potvrđuje primat pjesništva u njegovu djelu. Pjesništvo je, dakle, izvor elokvencije i povijesnoga svijeta.

Frane Petrić; povijest; historija; mit

nije evidentirano