hrvatski

Aktualnost Marulićeva nauka o laži

Splitski renesansni mislilac Marko Marulić (Marcus Marulus, 1450-1524) u svojim je djelima, posebice u "Instituciji" ("De institutione bene vivendi per exempla sanctorum"), "Parabolama" ("Quinquaginta parabolae") i "Evanđelistaru" ("Evangelistarium"), iznio svoja promišljanja o laži. Pritom je najopširniji bio u "Instituciji", i to u poglavlju koje je naslovio "O gajenju istine i izbjegavanju laži" ("De veritate colenda mendacioque fugiendo"), dakle u četvrtom poglavlju četvrte knjige. Premda je istaknuo da nijedna laž nije bez grijeha, Marulić je u "Instituciji", bestseleru koji je samo tijekom 16. stoljeća objavljen pedesetak puta, zabilježio da je ponekad "nužno pretvarati se, zataškavati i lagati". Da bi potkrijepio ovu tvrdnju, znameniti nam je Splićanin podastro 31 primjer (događaj) u kojima su glavni protagonisti, znači oni koji su se poslužili lažju, najčešće bile osobe iz biblijskih knjiga Staroga i Novoga zavjeta, kao i iz spisā crkvenih pisaca, primjerice Ivana Kasijana (Ioannes Cassianus) i Jeronima iz Stridona (Hieronymus Stridonensis). U iznijetim primjerima Marulić je razlikovao 15 načina laganja, a izložio je i 15 razloga kojima je opravdao postupke (laganje) glavnih protagonista. Nakon analize nauka koji je u "Instituciji" ponudio o laži, čini se da je Marulić laganje smatrao svakodnevnicom u životu većine ljudi. Zbog toga nam je savjetovao da ne vjerujemo jedni drugima. Štoviše, svoj nauk o laži zaključio je i ovom rečenicom proroka Jeremije: "Neka se svatko čuva svoga bližnjega i neka ni u čemu nema pouzdanja u svoga brata!" Za razliku od stajalištā koja je iznio u "Instituciji", Marulić je u "Evanđelistaru", a koje djelo, kako smatra Drago Šimundža, "spada u sam vrh Marulićevih moralno-teoloških djela", odustao od odredbe da je laganje nužno grijeh. Kada je naučavao o laži u "Evanđelistar" je ugradio i onu vrstu laganja za koju je tvrdio da je zasluga (meritum), pa iz djela doznajemo da laganje "kadšto ne predstavlja ni grijeh, nego prije zaslugu, kao kad se izmišljaju parabole ili apolozi za pouke iz kreposti." Osim detaljnoga prikaza Marulićeva nauka o laži, u izlaganju će biti ponuđen odgovor na pitanje koje glasi: Može li se i u kojoj mjeri opravdanim te utemeljenim smatrati stajalište, a nakon čak 500 godina, koliko je prošlo od uspostave Marulićeva nauka o laži, ali i nakon tvrdnje Immanuela Kanta iz 1797. godine zabilježene u tekstu "O tobožnjem pravu da se laže iz ljubavi prema ljudima" ("sveta, bezuvjetno naređujuća, nikakvim konvencijama ograničavana zapovijest uma glasi: biti istinit /častan/ u svim izjavama"), da našom svakodnevnicom, našim međusobnim, obiteljskim, ali i političkim odnosima, pa čak i u kleru te njemu bliskim i sklonim krugovima, ipak dominiraju promišljanja kojima je pobornik bio hrvatski renesansni mislilac Marko Marulić?

Marko Marulić; Immanuel Kant; nauk o laži; aktualnost

Renaissance thinker from Split, Marko Marulić, (Marcus Marulus, 1450-1524) outlined his reflections on lying in his writings, especially in "De institutione bene vivendi per exempla sanctorum", "Quinquaginta parabolae" and "Evangelistarium". In so doing, he was most detail in "De institutione", particularly in the chapter titled "On cherishing truth and avoiding lie" ("De veritate colenda mendacioque fugiendo"), i.e. in the fourth chapter of the fourth book. Although he emphasized that no lie is without sin, in "De institutione", a bestseller that was in the 16th century alone published over 50 times, he noted that sometimes it may be "necessary to pretend, cover up and lie". In order to substantiate this statement, this notable citizen of Split presented 31 example (event) in which main protagonists, those who made use of a lie, were to a large extent persons from biblical books of the Old and the New Testament, as well as from the writings of church writers, e. g. John Cassian (Ioannes Cassianus) and Jerome of Stridon (Hieronymus Stridonensis). In the outlined examples Marulić differentiated between 15 ways of lying and he also presented 15 reasons justifying the conduct (lying