hrvatski

Povijesno-etnografski presjek običaja barabana u negdašnjem obredu jutrenje Velikog tjedna u kontekstu njihova mogućeg oživljavanja u suvremenoj kulturi i liturgijskoj praksi

Autor članka je obradio do sada znanstveno tek marginalno istražen običaj barabana, te njegovu povezanost s kršćanskom molitvom jutrenje u Vazmenom trodnevlju, koji su se prakticirali u hrvatskim krajevima do početka 1970-tih. Brojni etnografski zapisi i svjedočanstva kazivača pokazali su da običaj ima bogatu terminološku i etimološku pozadinu, kao i višeznačno tumačenje pojedinih termina. Obred se sastojao od pjevanja psalama, gašenja svijeća i stvaranja buke, tj. barabana, a ta obredna pojedinost bila je propisana i u liturgijskim knjigama. Obred je, uz primat duhovno-vjerskih elemenata, na dramaturški način uprizorivao Isusovu smrtnu agoniju, a možda je bio i više nesvjesni prosvjed protiv zla i društvenih nepravdi. Socijalno-kulturološke i političke promjene utjecale su na praksu slavljenja obreda, što je vidljivo i u razlikama između hrvatskoga sjevera i juga. Sam običaj šibanja i stvaranja buke, tj. baraban, tijekom svoje višestoljetne povijesti gubio je na svojoj originalnosti i autentičnom značenju, a ukinut je liturgijskom reformom Velikog tjedna početkom i sredinom 1950-ih, te reformama II. Vatikanskog koncila. Autor, služeći se stranim i domaćim izvorima, ima za cilj pomoću povijesnih, etnoloških i liturgijskih zapisa, te sjećanja starijih iz sjevernodalmatinskih krajeva, znanstveno opisati i kritički protumačiti praksu i povezanost obreda jutrenje u Vazmenom trodnevlju i običaja barabana. Rad može koristi i svima onima koji žele iscrpnije istraživati ili pokušaju oživjeti taj običaj na lokalnoj razini.

189-1890668-3141

nije evidentirano