hrvatski

Značaj klastera u gospodarstvu Republike Italije

Klasteri su zemljopisno koncentrirani, međusobno povezani gospodarski subjekti, specijalizirani u različitim fazama istog proizvodnog procesa. To su modeli razvoja gospodarskih subjekata, osobito malih i srednjih, koji pokreću razvoj na lokalnoj i regionalnoj razini. Značajna karakteristika klastera je ravnoteža između kooperacije i konkurencije. Kada se integracija i komplementarnost proizvodnje razviju u mješovitom obliku konkurencije i kooperacije, a povezani su prostornom blizinom, onda je to slučaj pravog klastera. Poduzetništvo je nužna komponenta globalne konkurentnosti, i kao takva gospodarske razvijenosti regije ili zemlje. Konkurentska prednost (competitive advantage) očituje se u načinu ostvarivanja veza između povezanih gospodarskih grana koje samo povezane mogu biti konkurentne. Mali i srednji gospodarski subjekti u Italiji doživljavaju uspon u procesu internacionalizacije. Industrijska politika u Italiji nije priznavala prisustvo i značaj klastera, pa čak niti zakonska regulativa, sve do 1990.-te godine. Zakonom 317/1991. izvršeno je pravno priznanje talijanskih klastera, a time i zaštita lokalnog sustava malih i srednjih gospodarskih subjekata. Mnogobrojna istraživanja provedena u Italiji dovela su do stvaranja mapa klastera. ISTAT je 1991. godine utvrdio 199 klastera. Regije su u toku 10 godina istraživanja utvrdile 133 klastera. Posebno su važni klasteri iz područja tekstila (Prato), proizvodnje obuće, hrane, keramike i namještaja (Pesaro). Aglomeracija malih poduzeća u Italiji uz proizvodnu fleksibilnost stvara povoljne uvjete zapošljavanja u različitim fazama proizvodnog procesa, što povećava stupanj specijalizacije ljudskog kapitala. Klasterski proizvodi Made in Italy poznati su u svijetu po svom imidžu, a najviše se izvoze u zemlje Europske unije. Italija izvozi više od 50 % svoje klasterske proizvodnje. Europska unija doprinosi razvoju regija, te malih i srednjih gospodarskih subjekata financijskim poticajima i programima putem svojih instrumenata – Strukturnim fondovima. Italija, kao jedna od korisnika financijskih poticaja iz europskih Strukturnih fondova, svojom politikom usmjerava dobivena sredstva u nerazvijene regije južne Italije. Klasteri predstavljaju jednu od najjačih snaga talijanske proizvodne strukture, primjeran uzorni model za promociju lokalnog i regionalnog razvoja, to jest jedan od glavnih modela fleksibilne i dinamične industrijalizacije suvremene Italije. Specijalizacija koja je omogućila suficit u bilanci plaćanja, omogućila je vladi i talijanskoj narodnoj banci da provedu ekonomske mjere koje će godinama podupirati vitalnost proizvodnje.

klaster; konkurentnost; Italija

Specijalistički poslijediplomski rad