hrvatski

Konstruktna valjanost upitnika ličnosti u situacijama uljepšavanja odgovora: ostaju li samo moralističko i egoističko iskrivljavanje?

Cilj ovog rada bio je provjeriti pretpostavku Wigginsa i Trapnella (1996) te Paulhusa i Johna (1998) da se faktorska struktura višedimenzionalnih upitnika ličnosti u situacijama kad postoji motivacija za lažiranjem odgovora reducira na dva faktora - egoističko i moralističko iskrivljavanje. Da bi provjerili navedenu pretpostavku proveli smo istraživanje na 415 studenata koji su na pet-faktorski upitnik ličnosti IPIP-300 odgovarali dva puta: prvo u situaciji iskrenog odgovaranja, a potom i u simuliranoj selekcijskoj situaciji. U simuliranoj selekcijskoj situaciji polovica je ispitanika (N=213) dobila uputu da se predstave idealnim kandidatom za stipendiju (egoističko iskrivljavanje), a polovica (N=212) idealnim kandidatom za studentsko putovanje (moralističko iskrivljavanje). Faktorskom analizom faceta upitnika ličnosti u situaciji iskrenog odgovaranja izlučeno je očekivanih pet faktora, koji odgovaraju faktorima širokih dimenzija za čije je mjerenje upitnik i namijenjen. Simulirane selekcijske situacije rezultirale su izlučivanjem manjeg broja faktora, među kojima se u obje situacije prepoznaju faktori egoističkog i moralističkog iskrivljavanja. No, suprotno očekivanjima, dio faceta nije bio zasićen niti jednim od njih, a struktura faktorskih zasićenja ponešto se razlikovala u dvije različite situacije poticanog uljepšavanja odgovora. Iako rezultati ukazuju na to da lažiranje odgovora mijenja faktorsku strukturu upitnika ličnosti, pretpostavka o reduciranju na egoističko i moralističko iskrivljavanje nije u potpunosti potvrđena.

iskrivljavanje odgovora; upitnici ličnosti; konstruktna valjanost

nije evidentirano