hrvatski

Komparativna analiza velikih fosilnih zvijeri (Carnivora) gornjeg pleistocena sjeverozapadne Hrvatske

U ovoj disertaciji obrađeni su fosilni ostaci kranijalnog i postkranijalnog dijela skeleta velikih zvijeri sa tri značajna lokaliteta sjeverozapadne Hrvatske: špilja Vindije, Velike pećine i Veternice. Navedena fosilna građa pohranjena je u zbirci Zavoda za paleontologiju i geologiju kvartara Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu, te u Arheološkom odjelu Gradskog muzeja u Varaždinu. Cilj ove disertacije, osim same odredbe fosilnih ostataka velikih zvijeri sa istraživanih lokaliteta, bio je utvrditi da li su, i na kojim dijelovima skeleta uočljivi tragovi mikroevolucijskih promjena, rekonstrukcija paleobiotopa u različitim vremenskim periodima pleistocena, kao i utvrđivanje stupnja utjecaja klimatskih oscilacija na promjene u sastavu faune velikih fosilnih zvijeri. Posebno je važna analiza faune iz horizonata sloja G špilje Vindije u kojima su pronađeni fosilni ostaci neandertalaca koja omogućava pretpostavke o istovremenom, odnosno naizmjeničnom nastanjivanju špilje. Na istraživanim lokalitetima sjeverozapadne Hrvatske utvrđena je prisutnost šest rodova (Canis, Cuon, Ursus, Panthera, Lynx i Crocuta), osam vrsta (Canis lupus, Cuon alpinus, Ursus spelaeus, Ursus arctos, Panthera spelaea, Panthera pardus, Lynx lynx i Crocurta spelaea) i dvije podvrste (Cuon alpinus fossilis i Cuon alpinus europaeus) velikih fosilnih zvijeri. Morfometrijskom analizom fosilnih ostataka iz špilja Veternice i Velike pećine utvrđene su značajke tipične gornjopleistocenske faune velikih fosilnih zvijeri. Iste značajke utvrđene su za faunu velikih zvijeri za slojeve K do D špilje Vindije, dok je u slojevima M i L utvrđena prisutnost značajki srednjopleistocenskih oblika. Morfometrijske značajke skeletnih djelova vrsta Ursus spelaeus, Canis lupus i Panthera spelaea, a posebno nalaz podvrste Cuon alpinus fossilis nedvojbeno upućuju na to da su slojevi L i M špilje Vindije taloženi u kasnom srednjem pleistocenu što govori u prilog dosadašnjim pretpostavkama. Na osnovu stratigrafske distribucije špiljskog medvjeda, vuka i špiljskog lava može se pretpostaviti kontinuirano naseljavanje prostora sjeverozapadne Hrvatske tim vrstama, koje na tom prostoru doživljavaju mikroevolucijske promjene više ili manje paralelne onima sa drugih europskih lokaliteta. Analiza patoloških pojava na kosturu špiljskog medvjeda omogućila je pretpostavku o povezanosti pojave određenih promjena na kosturu sa klimatskim uvjetima. Procjenom tjelesnih težina špiljskog medvjeda utvrđen je kontinuirani porast vrijednosti tjelesnih težina u špilji Vindiji. Ista tendencija uočena je i u špilji Veternici do najmlađih horizonata kada vrijednosti tjelesnih težina počinju naglo opadati. Uzrok navedene činjenice moguće leži u nepovoljnim mikropaleoekološkim uvjetima okolice špilje Veternice, pa iako je na temelju istraživanja recentnih medvjeda pretpostavljen nesmetani genetski tok među populacijama špiljskog medvjeda sjeverozapadne Hrvatske ne smije se zanemariti mogućnost visoke genetske divergencije vrste Ursus spelaeus kao posljedica brzih mikroevolucijskih procesa tijekom pleistocena. Analiza pojavljivanja i distribucije predstavnika velikih fosilnih zvijeri na istraživanim lokalitetima sjeverozapadne Hrvatske poslužila je pri rekonstrukciji klimatskih prilika i biotopa u pleistocenu sjeverozapadne Hrvatske. Prisutnost pretežno euritermnih vrsta velikih fosilnih zvijeri ne omogućava precizniju odredbu klime, a hladnije klimatske faze indicira samo periodička prisutnost roda Cuon. Redovita pojava heterogenih životinjskih zajednica na istraživanim lokalitetima sjeverozapadne Hrvatske omogućuje pretpostavku o egzistiranju različitih biotopa od otvorenijeg tipa u dolinama Save, Drave i Bednje, pa do biotopa zatvorenog tipa šumovitih područja Medvednice, Ravne gore i dr. Rezultati analize tragova ljudske djelatnosti na kostima velikih fosilnih zvijeri potvrđuju pretpostavku da su ljudi povremeno koristili špilju Veternicu, te nadopunjuju do sada utvrđenu činjenicu o kontinuitetu naseljavanja čovjeka u špilji Vindiji istraživanjem frekvencije nagorjelih kostiju koje pokazuje najviši intenzitet naseljavanja tijekom taloženja slojeva G, H i I tj. od Würm 1/2 do Würm 2/3.

Velike zvijeri; pleistocen; sjeverozapadna Hrvatska

nije evidentirano