hrvatski

Raščlamba uzroka neuspjeha endodontske teapije upotrebom triju različitih metoda

U dosadašnjim istraživanjima dokazano je da su trajna infekcija vrška korijena i nemikrobni čimbenici glavni uzročnici trajne periapikalne upale. Cilj ovog istraživanja provedenog na 149 zubi bio je ispitati sastav mikrobiološke flore periapikalnih procesa otpornih na ispravno provedenu endodontsku terapiju pomoću kultivacije i PCRom, istražiti povezanost dijabetesa sa pojavom pojedinih vrsta bakterija uzročnika apikalnog parodontitisa istražiti povezanost pojedinih vrsta bakterija sa simptomima, analizirati patohistološke osobitosti apikalnog parodontitisa otpornog na konvencionalnu terapiju, utvrditi udio radikularnih cista u periapikalnim procesima i utvrditi relativne udjele različitih oblika radikularnih cista te utvrditi ostale nemikrobne uzroke perzistencije periapikalnih procesa. Nakon pristanka na sudjelovanje u istraživanju, uključenim pacijentima uzeta je detaljna anamneza. Uzorci periapikalnog tkiva i vrška korijena zuba uzetog u aseptičnim uvjetima za vrijeme apikotomije podijeljeni su u tri skupine podjednake veličine i analizirani. Prva skupina je obrađena standardnim histološkim postupcima i analizirana sjetlosnim mikroskopom. Druga skupina uzoraka kultivirana je u aerobnim i anaerobnim uvjetima, te analizirana morfološki i biokemijskim testovima. Treća grupa uzoraka pohranjena je u tekući dušik te kasnije analizirana PCRom. Dobiveni rezultati su informatički i statistički obrađeni. Mikroorganizmi su pronađeni u 90% proučavanih uzoraka, dominantno Gram-pozitivni aerobni koki. Dokazana je povećana incidencija pojave vrste Porphyromonas gingivalis u uzorcima tkiva pacijenta oboljelih od dijabetesa. Fusobacterium nucleatum i Enterococcus faecalis su statistički značajno povezani sa pojavom simptoma u pacijenata. Histološkom studijom dokazano je da su periapikalni granulomi i ciste najčešče periapikalne lezije na prethodno liječenim zubima. Pokazalo se da ciste u obliku džepa imaju vrlo nisku incidenciju ili ih uopće nema u prethodno liječenim slučajevima. Koki i gljive su pronađeni u periapikalnom granulomu, što govori u prilog postojanja izvankorijenske infekcije. Često je pronađen strani materijal u periapikalnom tkivu koji izaziva reakciju na strano tijelo, te bi prilikom liječenja trebalo više pažnje obratiti na dubinu do koje se liječi korijenski kanal. Otkriveno je da periapikalni ožiljak nastaje i nakon konzervativne endodontske terapije, te se na rendgenskoj snimci manifestira kao prosvjetljenje i nemoguće ga je razlikovati od neuspješnog endodontskog tretmana.

endodontski neuspjeh ; kultivacija ; PCR ; histologija

nije evidentirano