hrvatski

Prilozi analizi i definiranju teksture i taktilnosti u likovnoj umjetnosti

Cilj rada jest pobliže objasniti pojam i upotrebu teksture u likovnom stvaralaštvu te ulogu taktilnosti u razvoju percepcije i procesu stvaranja umjetničkog djela. Taktilnost i doživljaj teksture čimbenici su od iznimnog značenja, kako prilikom recepcije umjetničkog djela, tako i na samom početku stvaranja likovnog djela, kao poticajni impuls. U likovnom stvaralaštvu tekstura je jedno od izražajnih sredstava za artikuliranje realnosti i neposrednosti, a ujedno i značajna likovna varijabla. U suvremenoj umjetnosti postoje različiti modeli primjene teksture, koji su se razvijali u povijesnoj upotrebi teksture u likovnoj umjetnosti. Analizom pojedinačnih primjera i komparacijom vidljivo je da tekstura utječe na druge likovne elemente i varijable u likovnoj kompoziciji te se njihove međusobne relacije mogu jasno odrediti. Stoga je relevantno istraživati proces likovnog stvaralaštva, ne zanemarujući neposredan doživljaj okoline preko različitih osjetila, kako vizualno tako i taktilno, jer je dodir neophodan za kognitivni razvoj čovjeka od samog početka. Likovno mišljenje i likovna produkcija kombinacija su unutrašnjeg osmišljenog doživljaja dobivenog informacijama iz vanjskog svijeta i umjetničkog akta. Uvjet za likovnu svijest jest razvijenija vizualna svijest, a osim vizualnog opažanja putem kojeg čovjek dobiva informacije iz okoline također je važan i taktilni doživljaj okoline. U likovnom procesu umjetnik stvara različite teksture koje u konačnici doživljavamo vizualno i/ili taktilno. U likovnoj hermeneutici formalna analiza likovnog djela nepotpuna je bez potanje analize likovne morfologije i likovne varijable kao što je tekstura.

tekstura ; taktilnost ; percepcija ; likovne varijable ; teksturalni modaliteti

nije evidentirano