hrvatski

Genetička osnova multirezistencije sojeva Mycobacterium tuberculosis izoliranih u Hrvatskoj

Mycobacterium (M.) tuberculosis, najčešće dokazani bakterijski uzročnik zaraznih bolesti u svijetu, godišnje uzrokuje smrt oko tri milijuna ljudi. Poseban problem predstavlja multirezistentna tuberkuloza, rezistentna najmanje na rifampicin i izoniazid. Cilj je ovog istraživanja bio provjeriti postoje li u Hrvatskoj sojevi M. tuberculosis, osjetljivi na antituberkulotske lijekove, a identičnog genotipa kao i neki od 79 multirezistentnih sojeva izoliranih od 1999. do 2010. godine. Sojevi su genotipizirani određivanjem broja ponavljanja sekvenci karakterističnih za M. tuberculosis, metodom MIRU-VNTR (engl. Mycobacterial Interspersed Repetitive Units - Variable Number of Tandem Repeats). Prvu razinu genotipizacije čini određivanje broja ponavljanja 15 MIRU-VNTR lokusa, a drugu određivanje dodatnih 9 lokusa. Iz nacionalne baze genotipova M. tuberculosis izdvojeno je 135 sojeva M. tuberculosis koji nisu mulitrezistentni, a 15-članim genotipom su identični nekom od multirezistentnih sojeva. Uz 15 multirezistentnih sojeva jedinstvenog genotipa, preostalih 64 podijeljeno je u 25 klastera veličine 2 do 49 članova gdje je najmanje jedan soj multirezistentan. Za rezistentne sojeve određena je molekularna osnova rezistencije na rifampicin i izoniazid ispitivanjem mutacija u genima rpoB, katG i inhA. Svi ispitivani sojevi pripadaju modernim sojevima M. tuberculosis jer je u svima potvrđena delecija regije TbD1. Udio filogenetskih obitelji M. tuberculosis određen je usporedbom rezultata genotipizacije s referentnim sojevima u mrežnoj bazi podataka MIRU-VNTRplus, a u promatranoj populaciji sojeva najčešći su bili sojevi koji pripadaju obitelji Haarlem.

tuberkuloza; multirezistencija; genotipizacija; metoda MIRU-VNTR

Eksperimentalni dio ovog rada je izrađen na Odjelu za dijagnostiku tuberkuloze Službe za mikrobiologiju Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo.