hrvatski

Naftnogeološke značajke hrvatskih plinskih polja u Sjevernom Jadranu

Cilj ovoga rada je prikazati naftnogeološke značajke hrvatskih plinskih polja u Sjevernom Jadranu. U tom su području istraživačkim bušotinama otkrivena ležišta plina u sljedećim poljima: Izabela, Ivana, Ika, Annamaria, Marica i Katarina. Prirodni plin u tim ležištima klasificiran je kao "suhi plin" (< 100 g viših homologa ugljikovodika u m³ plina) odnosno glavni sastojak je "čisti" metan (C2+ < 0, 2 %). U uvodnim poglavljima opisana su nabrojana plinska polja, tj. dosadašnja istraživanja te geološki sastav i građa. Najstarije nabušene naslage su karbonatne stijene mezozojske starosti koje pripadaju formaciji Dinaridi. Mezozojske naslage predstavljene su vapnencima i dolomitima, koje postupno prelaze u bioklastične vapnence. Na njima su diskordantno istaloženi sedimenti pliocensko-pleistocenske starosti, a izgrađeni su od pijesaka, siltnih pijesaka i siltita djelomično proslojenih glinama i glinovitim laporima. Matične stijene su sami ležišni pijesci, koji su sedimenti rijeke Po bogati organskom tvari koji su njome prenašani. Plinska polja u podmorju Sjevernog Jadrana strukturno predstavljaju blago izražene i izdužene antiklinale (brahiantiklinale). Također, u radu je paleogeografski načinjena rekonstrukcija područja Sjevernog Jadrana tijekom pliocena, pleistocena i holocena te su opisana razdoblja kada su pojedina ležišta taložena u deltama, kao i ona kada su ona rezultat djelovanja turbiditnih struja. Tijekom pliocena, pleistocena i holocena granice Jadranskog mora znatno su se mijenjale u prostoru, da bi tek nedavno (nakon zadnjeg glacijala) poprimile današnje obrise. Na kraju je dan kratki prikaz petrofizikalnih značajki ležišta plina (šupljikavost, propusnost i zasićenje vodom) s obzirom na prostorni raspored polja, ali i starost ležišta.

Sjeverni Jadran; plinska polja; pijesci; pliocen; pleistocen; delta; turbiditi

nije evidentirano