hrvatski

Korovi

Korov, «korovi su sve biljne vrste na nekoj površini koje nisu cilj uzgoja», samo je jedna od brojnih definicija korova. Europsko društvo za proučavanje i suzbijanje korova (EWRC, 1976) korov definira kao «biljke ili vegetaciju (osim gljiva), koje se sukobljavaju s interesima čovjeka». Poljoprivrednim i drugim (željenim) biljnim vrstama korovi otimaju prostor, hranjiva, vodu i svjetlost, nanoseći im direktne i indirektne štete. Direktne štete ogledaju se u smanjenju priroda koji na nivou svjetske proizvodnje u slučaju kad se primjenjuju sve raspoložive mjere borbe, iznose 12 % (Öerke, 1994). Bez primjene mjera borbe, prirod može potpuno izostati. Korovi otežavaju obradu tla, njegu usjeva, žetvu, zbog čišćenja i sušenja uroda poskupljuju proizvodnju, domaćini su mnogim biljnim bolestima i štetnicima, smanjuju kakvoću proizvoda, izazivaju alergije, dermatitis i trovanje kod ljudi, truju ili mirisom odvraćaju stoku od ispaše, pojedine vrste parazitiraju neke kulturne biljne vrste (vodnjača, vilina kosica i dr.). U novije vrijeme pojam korov proširio se je i izvan poljoprivrede. Tako govorimo o korovima šumskih sastojina, parkova, hidromelioracijskih sustava, ribnjaka, aerodroma, željezničkih pruga, ekonomskih dvorišta, sportskih objekata, uz prometnice i sl. U tom smislu je ispravna definicija «korov je neželjena biljka na željenom mjestu». Korovi su rasprostranjeni širom svijeta (ubikvisti). Imaju izraženu sposobnost samoodržavanja, sposobni su nicati u različitim pedo-klimatskim uvjetima, faze rasta i razvoja prolaze brzo, sjeme im je sposobno kontrolirati (odgoditi) period nicanja (dormantnost), sposobni su zadržati živo (viabilno) i klijavo sjeme dugi niz godina u poljskim uvjetima, plodonose više puta godišnje, proizvode sjeme iste mase i oblika kao i kultivirane vrste, razmnožavaju se generativno (sjemenom) i/ili vegetativnim organima koji su lomljivi te se ne daju iščupati (pucaju). Podzemni organi bogati su rezervnim hranjivima te lako odole nepogodama. Korovi imaju posebno razvijene načine širenja na nove prostore. Korijenom i vegetativnim organima prodiru duboko u tlo. Sposobni su razviti rezistentnost na pojedine skupine herbicida. Borba protiv korova obavlja se administrativnim mjerama (sprečavanje unošenja i širenja novih korovnih vrsta), agrotehničkim mjerama (sjetva čistog sjemena, plodored i sl.), mehaničkim mjerama (okopavanje, drljanje, plijevljenje, ogrtanje i sl.), kemijskim mjerama (primjenom selektivnih herbicida), biološkim mjerama (primjenom živih mikro i makro organizama koji parazitiraju ili se hrane korovima). Iako po rečenim definicijama korov može biti svaka biljna vrsta, svjetskoj poljoprivredi ekonomske štete nanosi samo oko 250 različitih vrsta (Holm, 1977). U Hrvatskoj najčešći korovi su: pirika (Agropiron repens), slak (Convolvulus arvensis), divlji sirak (Sorghum halepense), maslačak (Taraxacum officinale), troskot (Cynodon dactylon) od višegodišnjih te štir (Amaranthus retroflexus), loboda (Chenopodium album), dvornik (Polygonum persicaria), limundžik (Ambrosia artemisiifolia), muhar zeleni i sinji (Setaria viridis i S. glauca), koštan (Echinochloa crus-galli), svračica (Digitaria sanguinalis), slakoperka (Apera spica-venti) i dr. od jednogodišnjih.

korovi

nije evidentirano