hrvatski

Etička misao Marka Marulića

Etička misao renesansnog mislioca Marka Marulića (1450-1524) u radu je istražena tako što su obrađena njegova četiri glavna latinska djela: "Repertorium", "De institutione bene vivendi per exempla sanctorum", "Quinquaginta parabolae" i "Evangelistarium". Marulićeva etika u njima se očituje dvojako. "Repertorij" nam nudi zapise kojima je Marulić odredio neku etičku natuknicu, dok nam preostala tri djela pružaju uvid u Marulićev etički nauk. Od 388 natuknica, Marulić je u "Repertorij" uvrstio čak 170 onih koje pripadaju filozofskoj etici. Uz 27 etičkih natuknica najveći broj svojih zapisa pritom je temeljio na spisima kojima su autori bili filozofi. "Repertorij" je kompendij koji nam pruža najranije svjedočanstvo o Marulićevim sklonostima etičkim temama. Svoj nauk o istini i laži Marulić je najpotpunije izložio u "Instituciji", a u poglavlju koje je naslovio »De veritate colenda mendacioque fugiendo«. Ponudio je deset primjera kojima nas je želio poučiti da nikada ne smijemo odustati od kazivanja istine. Kada je naučavao o laži, podastro je čak trideset i jedan primjer. U nauku o laži zastupao je stajalište da je ponekad opravdano i nužno pretvarati se, zataškavati i lagati. U "Evanđelistaru" je, pak, odustao od tvrdnje da je laganje nužno grijeh. Izloživši vlastiti nauk o laži Marulić se u jednom od pitanjā koja pripadaju filozofskoj etici iskazao kao izvorni mislilac. Kada je u "Parabolama" razlikovao one koji svijet ljube od onih koji ga preziru, Marulić je iznio nauk o tjelesnim i duhovnim dobrima. U svojoj zbirci vrlina i porokā zaključio je da će blaženstvo ostvariti samo oni koji nastoje steći duhovna dobra. Svoja promišljanja o mudrosti, mudracu i blaženstvu Marulić je najopširnije izložio u poglavljima treće knjige "Evanđelistara". Ponudio je vlastitu odredbu mudrosti, odredio je izvor mudrosti, istaknuo je uvjete koje čovjek mora ispuniti da bi bio mudar, ali i razotkrio mudrost koje se trebamo kloniti te nas izvijestio o dužnostima mudracā. Marulićeva etička misao bila je usmjerena na poučavanje o blaženstvu. U nauku o blaženstvu redovito je isticao da ostvarenje blaženstva omogućava samo kršćanski nauk i vjera u Boga. Marulićeva etička misao počivala je i na spisima te nauku filozofā: Platona, Seneke, Diogena iz Laerte, Cicerona, Aleksandra iz Afrodizijade. Stajališta o nauku filozofā izložio je u "Instituciji". U poglavlju »De fide Christi contra philosophos« filozofima je poručio: blaženstvo mogu ostvariti samo kršćani ; nauk filozofā nije siguran ni istinit ; mudrost filozofā nije dorasla pobožnosti kršćana ; istinu mogu spoznati samo kršćani.

Marko Marulić; "Repertorij"; "Institucija"; "Parabole"; "Evanđelistar"; filozofija; etika; blaženstvo; najviše dobro; istina; laž; tjelesna i duhovna dobra; mudrost; mudrac

Ethical thought of a Renaissance philosopher from Split, Marko Marulić (1450-1524), has been explored in this work in the way that four of his main works in Latin were dealt with: "Repertorium", "De institutione bene vivendi per exempla sanctorum", "Quinquaginta parabolae", and "Evangelistarium". In those works Marulić’s ethics is shown in two ways. "Repertorium" sheds light on writings by Marulić that were accompanied with an ethical key word, while the other three works give us an insight into Marulić’s ethical teachings. Of 388 key words, Marulić included into "Repertorium" even 170 of those belonging to philosophical ethics. Apart from 27 ethical key words, the biggest amount of his writings was based on writings by philosophical writers. "Repertorium" is therefore a compendium that serves as the earliest testimony to Marulić’s inclination to ethical subjects. His teachings of truth Marulić explored to a great extent in chapter »De veritate colenda mendacioque fugiendo« of his work "De institutione bene vivendi per exempla sanctorum". In it he pointed out ten examples through which he wanted to teach us that we must never give up telling the truth. His teachings