hrvatski

Ispitivanje antimikrobnog učinka različitih vrsta meda

Med su kao lijek u prošlosti koristile brojne civilizacije, a u današnje vrijeme se sve češće spominje kao terapijsko sredstvo za liječenje infekcija rana. Za antimikrobna svojstva meda zaslužan je njegov jedinstveni sastav. Iako su antibakterijska svojstva meda utvrđena za širok spektar mikroorganizama, ona značajno ovise o vrsti meda koji se primjenjuje. Cilj ovog rada bio je utvrditi antimikrobna svojstva različitih vrsta meda sa područja Republike Hrvatske. Prikupljeno je 15 uzoraka meda. Nektarnog ili cvjetnog porijekla su med kadulje (Salvia officinalis L.), kestena (Castanea sativa Mill), livadni (jesenski), livadni (proljetni), med metvice (Mentha spp.), javora (Acer spp.), bagrema (Robinia pseudoacacia L.), lipe (Tilia spp.) i amorfe (Amorfa fruticosa L.). Ostali uzorci su medljikovci ili meduni. Antimikrobna aktivnost meda ispitivana je na kliničke izolate bakterija Escherichia coli, Acinetobacter baumannii, Pseudomonas aeruginosa, Salmonella Typhimurium, Staphylococcus aureus i Klebsiella pneumoniae. Određivane su minimalna inhibitorna koncentracija (MIK) te minimalna baktericidna koncentracija (MBK). Svi uzorci meda pokazali su antimikrobnu aktivnost na sve ispitivane patogene bakterije. Najnižu vrijednost MBK (0, 1 g/ml) pokazali su med kestena, med metvice, med amorfe, livadni multiflorni med te medun jele. Najniža vrijednost MIK dokazana je za S. aureus i A. baumannii. Najotpornije od svih testiranih bakterija bile su enterobakterije E. coli, S. Typhimurium i K. pneumoniae. Iz rezultata se može zaključiti da antimikrobna aktivnost meda ovisi o botaničkom podrijetlu meda i bakterijskoj kulturi. Rezultati također ukazuju na moguću primjenu meda kestena, metvice, amorfe, livadnog meda te meduna jele kao alternativnog terapijskog sredstva.

med; antibakterijska aktivnost; minimalna inhibicijska koncentracija; minimalna baktericidna koncentracija

nije evidentirano