hrvatski

Frazeologija dječjega jezika: psiholingvistički pristup

Problem razumijevanja i uporabe frazema sve je prisutniji u različitim znanstvenim područjima i disciplinama. Iskazivanje svijeta prenesenim značenjima, čime se ujedno ekonomizira jezik, danas je sve prisutnije kako u svakodnevnome govoru, tako i u poetici, mitologiji, književnosti, tehničko-znanstvenome nazivlju. Neka su prenesena značenja zbog učestale uporabe toliko uklopljena u svakodnevni jezik da su gotovo izgubila identitet prenesenoga. Druga se pak rijetko čuju, lokalno su označna i teško značenjski usporediva unutar jednoga jezika (njegovih idioma), a još teže usporediva s frazemima drugih jezika. Razumijevanje i uporaba prenesenih značenja, osim kulturološke i jezične, odražava i spoznajnu sastavnicu. Stoga složenost i struktura prenesenoga pružaju podatke o nizu razvojnih značajki određene sredine kao cjeline, ali i pojedinca. Namjera je ovoga rada opisati deset frazema hrvatskoga jezika prema dvama odabranim obilježjima: (1) ishodištu i razvoju frazema, vezano uz objekte i radnje kojima se određena značenja daju na jezično osebujan način iskazujući kulturu jednoga naroda ; (2) individualnu lingvističku odnosno semantičku kompetenciju, čija je postupnost u razumijevanju i uporabi spoznajno utemeljena. Određenje ovih obilježja u urednome jezičnome razvoju omogućava prepoznavanje odstupanja u usvajanju prenesenih značenja. Budući da su prenesena značenja prisutna i u pisanoj komunikaciji, i to u oblicima koji se rabe u početnome usvajanju čitanja kao i u oblicima namijenjenima tzv. naprednim čitačima, oblikovanje postupaka za razvijanje komunikacije putem frazema neophodno je za postizanje optimalnoga jezičnoga razvoja te kao prevencija poteškoća čitanja i pisanja. S obzirom na svrhu rada i dosadašnje spoznaje opisat ćemo rezultate ispitivanja poznavanja deset frazema kod četrdesetero desetogodišnjaka uredna jezično- govornoga razvoja, polaznika trećih razreda redovnih osnovnih škola.

frazemi; jezični razvoj

nije evidentirano