hrvatski

Genotipizacija i dokazivanje gena za rezistenciju meticilin-rezistentnih sojeva bakterije Staphylococcus pseudintermedius

U ovom radu istražene su fenotipske i genotipske osobitosti meticilin-rezistentnih sojeva Staphylococcus pseudintermedius. U razdoblju od studenoga 2008. do prosinca 2010. godine u bakteriološkom laboratoriju Zavoda za mikrobiologiju i zarazne bolesti s klinikom Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu izdvojena su 32 soja bakterije Staphylococcus pseudintermedius rezistentna na meticilin. Većina je izdvojena iz pasa (90, 6%), a tri soja izdvojena su iz mačaka (9, 4%). Izolati su potjecali s kože (11), iz zvukovoda (7), konjunktiva (3), nosnica (3), ždrijela (2), inficiranih rana (2), koštanog prijeloma i urina (3) pasa i mačaka. Fiziološke osobine izolata istražene su uzgojem na hranjivim podlogama i pomoću ID32 STAPH sustava za biokemijsku identifikaciju bakterija. Svi izolati identificirani su lančanom reakcijom polimerazom za dokaz gena nuc i analizom odsječka gena pta restrikcijskim enzimom MboI. Izolati su analizirani spa tipizacijom. Osjetljivost na antimikrobne lijekove određena je disk-difuzijskim, a minimalne inhibicijske koncentracije izmjerene gradijent-difuzijskim postupkom (Etest). Geni za rezistenciju na antibiotike dokazani su lančanom reakcijom polimerazom. Fiziološke osobine pretraženih sojeva bile su u skladu s literaturnim podacima, osim sposobnosti tvorbe enzima arginin dihidrolaze, koji nije tvorilo 84, 4% izolata. Zbog velikog postotka pretraženih sojeva S. pseudintermedius koji nisu tvorili arginin dihidrolazu to fenotipsko obilježje nije uputno koristiti za razlikovanje sojeva vrste S. pseudintermedius od vrste S. intermedius. Većina pretraženih izolata pripadala je spa tipu t02 (90, 6%), dva soja (6, 3%) spa tipu t05 i jedan soj (3, 1%) spa tipu t06 što odgovara podacima iz drugih istraživanja o distribuciji spa tipova u Europi i dokazuje da se dominantni spa tip t02 proširio i u Hrvatskoj. Minimalne inhibicijske koncentracije oksacilina bile su kod svih sojeva veće od 256 μg/ml. Rezistencija na meticilin potvrđena je dokazom mecA gena. Svi izolati bili su rezistentni na amoksicilin s klavulanskom kiselinom, penicilin, oksacilin, eritromicin, gentamicin, klindamicin, enrofloksacin, marbofloksacin i sulfametoksazol s trimetoprimom. Sedamnaest sojeva (53, 1%) bilo je rezistentno, a petnaest (46, 9%) osjetljivo na kloramfenikol. Suprotno ostalim istraživanjima u kojima je zabilježena visoka stopa rezistencije na tetraciklin, u ovom radu 26 (81, 3%) sojeva bilo je osjetljivo na taj antimikrobni lijek. Svi pretraženi sojevi bili su osjetljivi na amikacin, bacitracin, fucidinsku kiselinu, mupirocin, rifampicin, minociklin i vankomicin. Rezistencija na eritromicin i klindamicin kod svih je izolata bila posredovana genom ermB, a na gentamicin genom aac(6')-aph(2''). Izolati rezistentni na tetraciklin posjedovali su gen tetK, dok je gen catpc221 dokazan kod izolata rezistentnih na kloramfenikol. Svi izolati bili su rezistentni na gotovo sve antimikrobne lijekove registrirane za primjenu kod životinja u Hrvatskoj.

spa tipizacija; gen; rezistencija; meticilin-rezistentan Staphylococcus pseudintermedius; MRSP; antimikrobni lijek

nije evidentirano