Napredna pretraga

Pregled bibliografske jedinice broj: 520464

Nacionalni identitet u doba globalizacije ili hajdemo naći nešto ružno u vlastitom domu!


Sanja Nikčević
Nacionalni identitet u doba globalizacije ili hajdemo naći nešto ružno u vlastitom domu! // Hrvatski identitet / Zorislav Lukić, Božo Skoko (ur.).
Zagreb: Matica hrvatska, 2011. str. 183-209


Naslov
Nacionalni identitet u doba globalizacije ili hajdemo naći nešto ružno u vlastitom domu!
(Globalisation and National Identity or Let’s Find Something Ugly in Our Own Home!)

Autori
Sanja Nikčević

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Poglavlja u knjigama, znanstveni

Knjiga
Hrvatski identitet

Urednik/ci
Zorislav Lukić, Božo Skoko

Izdavač
Matica hrvatska

Grad
Zagreb

Godina
2011

Raspon stranica
183-209

ISBN
978-953-150-920-6

Ključne riječi
Suvremena drama, brendiranje, trendovi, autorska hrabrost
(Contemporary ddrama, brending, trens, courage of the author)

Sažetak
Suvremena umjetnost (u tekstu se govori ponajviše o primjerima iz kazališne/dramske umjetnosti a donekle i proze) preplavljena je negativnim prikazima vlastite zemlje. Hipoteza teksta je da se radi o jednom tematskom trendu koji se širi, a od umjetnika se često (u propozicijama festivala i natječaja) izrijekom traži bavljenje određenim temama (nacionalizam, homofobija, rasizam, seksualne aberacije). Taj se odabir brani legitimnim karakteristikama umjetnosti (hrabrost umjetnika da se bavi kritikom društva, inspiracijom umjetnika koja je Božje djelo, istinom odnosno tvrdnjom da je život takav), a tekst dokazuje kako se one pretvaraju u demagogije. Hrabrosti nema jer nema opasnosti od takvog prikaza svijeta, nego se on obilato nagrađuje (postavljanjem na scenu, putovanjima po festivalima, nagradama), inspiracije nema jer nema ni specifičnosti pojedine zemlje u tim radovima (primjeri od Belgije do Argentine!), a nema ni realne slike svijeta jer osim što nije samo u četverokutu odabranih tema, »istina« se prilagođava, a nekad i izmišlja. Tekst dokazuje da unatoč osnovnoj pozitivnoj umjetnikovoj želji da bude relevantan i promije¬ni društvo nabolje, u tom trendu nema ni socijalne odnosno kritičke funkcije djela jer se zapostavljaju važni problemi pojedine zemlje, a prikazuju marginalni ili pojedinačni slučajevi podignuti na nivo paradigme. Budući da se svijet pokazuje u imanentnom stanju zla i hipokrizije, nema mogućnosti socijalne promjene, ali se time ruše temeljne vrijednosti građanskog društva (prikazanog kao izrazito zlog i hipokritičnog). S druge strane, u vrijeme globalizacije, kada se smatra da je jedini način opstanka pojedine zemlje njezino brendiranje (dakle isticanje posebnosti), ovakvi ujednačeni prikazi zla stvarju jednoličnu sliku svijeta bez ikakvih razlika i specifičnosti.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Znanost o umjetnosti

Napomena
Summary Contemporary art (the text mostly deals with examples from art of theatre/dramatic art and to some extent prose) is overwhelmed with negative images of one’s own country. The hypothesis of the text is that there is a wide spreading thematic trend in which authors are often (festivals’ prerequisites and concourses) specifically asked to write about certain topics (nationalism, homophobia, racism, sexual aberrations). This selection is defended through legitimate characteristics of art (the bravery of artist to criticize the society, the inspiration of artist, which is deed of God, the truth or the claim that life is such), and this text proves how such characteristics are turned into demagogy. The bravery is absent because there is no evident danger from such depiction of the world, on the contrary, it is being largely rewarded (by staging, participation on festivals, awards). Inspiration is absent because there is no specificity of individual countries in such works (examples from Belgium to Argentina!) and there is even no realistic picture of the world, because the truth is not only confined to a square of selected themes, but also sometimes being adjusted and even made up. The text proves that in spite of basic, positive intention of the artist to be relevant and change the society for better, there is no social nor critical function in the trend because the main issues of given countries are neglected and marginal or individual examples are raised to a level of paradigm. Considering the fact that the world is shown in an imminent state of evil and hypocrisy, there is no possibility of social change, which leads to destruction of fundamental social values of civic society (being presented as distinctly evil and hypocritical). On the other hand, being in the era of globalization, in which the only way for a country to survive is its branding, such unified images of evil create unified image of world with no differences and specificities.



POVEZANOST RADA


Projekt / tema
130-2641300-1036 - Hrvatski kazališni časopisi (1941-2005) (Boris Senker, )

Ustanove
Filozofski fakultet, Osijek

Autor s matičnim brojem:
Sanja Nikčević, (213923)