hrvatski

U potrazi za svetim. Svjetlo s Istoka i imanencija transcendencije

Knjiga polazi od pojma svetoga koji se u filozofiji religije udomaćio nakon izlaska glavnih radova Eliadea i Otta. Analizirajući njihova polazišta, autor zaključuje da sveto nije odjeljeno od ljudi, nego da je u svijetu prisutno kao trag koji ima svoju filozofsku i teološku hermeneutiku. Tekst je smješten na tromeđu metafizike, teologije i književnosti. Tako u prvom poglavlju, analiza "svetih likova" u djelima Dostojevskoga biva zamašnjakom rasprave o ruskoj religioznoj filozofiji. Drugo poglavlje koje predstavlja jezgru knjige analiza je glasovitog teodicejskog razgovora između braće Aljioše i Ivana u romanu "Braća Karamazovi" F. M. Dostojevskoga. Metafizička analiza tog teksta pokazuje da je ustroj temeljnih Ivanovih teodicejskih argumenata bitno protuleibnizovski, tj. da se klasični teodicejski argument ne može prihvatiti iz moralnih razloga. To je povod za refleksiju o temeljima Leibnizove teodiceje i metafizičkog utemeljenja ideje o najboljem od svih mogućih svjetova. Konačno, treće poglavlje predstavlja teološko-filozofsku raspravu o eshatologiji gdje se razvijaju dva suprotna modela: horizontalna eshatologija (odnos mrtvih prema živima u djelu Miroslava Krleže) i vertikalna eshatologija (govori Josepha Ratzingera na pogrebu Ivana Pavla II. i kasnije) kao klasični kršćanski koncept. Čitav tekst snažno zagovara ekumenska polazišta, tj. osvješćuje spletenost zajedničkih korjena kršćanskog istoka i Zapada.

Sveto; imanencija; transcendencija; teodiceja; Krleža; Ratzinger; Dostojevski; ruska religiozna filozofija; kršćanstvo; Leibniz; Jeruzalem

nije evidentirano