hrvatski

Strah na dvije razine. Likovi kojih se plaše odrasli i likovi kojima odrasli plaše djecu

Opreka visoko/nisko uglavnom je razmatrana u suodnosu usmene i pisane kulture, međutim i sami sudionici u usmenokomunikacijskim procesima uspostavljaju određenu hijerahiju na različitim razinama (npr. status kazivača, status određenoga žanra i sl.). U ovom se radu ona istražuje kroz suodnos priča o protagonistima koje odrasli doživljavaju dovoljno ozbiljnima da ih na različite načine tabuiziraju i likova kojima ti isti odrasli plaše djecu. Prema svjedočenju kazivača i kazivačica, postojala su, barem deklarativno, dobna ograničenja za određene vrste priča, tako se npr. pazilo da se određene demonološke predaje ne pripovijedaju pred malom djecom da se ne bi plašila. S druge strane, nerijetko i u istim zajednicama djecu se discipliniralo upravo plašenjem određenim likovima od kojih su neki funkcionirali samo u toj ulozi (npr. Stari, Babaroga, Baubau), drugi su istodobno mogli funkcionirati u demonološkoj predaji i u plašiteljskoj ulozi (mrak), treći su preuzimnai iz stvarnog života (konkretne osobe iz susjedstva ili npr. policajci, dimnjačari i sl.), a poseban status, raširenost i dugovječnost među plašiteljskim likovima iam vuk. U izlaganju se pokušava istražiti: a) likove kojiam se plašilo djecu b) situacije u kojima likovi iz repertoara priča za odrasle prelaze u repertoar plašiteljskih likova za djecu c) uzroke i načine takva postupanja kao i mogućnost da su povezani s oprekama visoko/nisko, ozbiljno/neozbiljno, važno/nevažno koje uspostavljaju samo sudionici usmenog dijela kulture.

visoko/nisko ; djeca ; plašiteljski likovi ; repertoar priča ; usmena tradicija ; strah

nije evidentirano