hrvatski

Temelji razvoja emocija kod djece s oštećenjem vida

Emocije (čuvstva) definiraju se kao doživljaji izazvani nekom vanjskom ili unutarnjom situacijom, karakteristični prvenstveno po tome što su većinom ugodni ili neugodni (a katkad istodobno i ugodni i neugodni). U najranijoj dobi se kod djece primjećuje stanje opće uzbuđenosti koja je biološka osnova kasnijeg razvoja emocija. Kad su djetetove potrebe zadovoljene dijete je smireno, zadovoljno i sigurno, pa kažemo da se pojavljuju emocije ugode. Ukoliko mu neka od potreba nije zadovoljena, javlja se osjećaj neugode. Emocionalni razvoj je rezultat međusobnih utjecaja bioloških karakteristika pojedinca i njegova socijalnog učenja. Što je više ugodnih emocija tijekom djetinjstva dijete će sazrijevati u emocionalno stabilniju i sretniju osobu. Oštećenje vida, ne zahvaća samo područje senzorike, nego utječe na cjelokupan razvoj i život osobe, pa tako i na emocionalni razvoj i pojavnost i intenzitet različitih emocija. Nerijetko su djeca s oštećenjem vida od najranijijh dana izložena brojnim negativnim iskustvima koji utječu na njihov emocionalni razvoj. Stres majke, uslijed rođenja djeteta s oštećenjem vida će utjecati na njihov rani emocionalni odnos, kao i iskustva straha od nepredvidivih situacija i okolinskih utjecaja i dr. što će se sve odraziti na emocionalnu strukturu te osobe u odrasloj dobi.

emocije ; razvoj ; oštećenja vida ; djeca

nije evidentirano