hrvatski

Promjena vitaliteta zuba poslije prijeloma donje čeljusti

UVOD: Anatomska specifičnost donje čeljusti očituje se u tome što njezinim središnjim dijelom prolazi arterija i živac alveolaris inferior. Kod prijeloma čeljusti može doći do ozljede tih struktura s različitim posljedicama po vitalitet, odnosno vaskularizaciju i/ili senzibiltet kosti, zuba i okolnih mekotkivnih struktura. SVRHA ISTRAŽIVANJA: Opći cilj je ispitati promjene vitaliteta, odnosno vaskularizacije i senzibiliteta zuba nakon prijeloma donje čeljusti, u kojem će se vremenskom razdoblju zubi mezijalno, uz i između prijelomnih pukotina revaskularizirati i reinervirati, te utvrditi devitalizaciju i denervaciju istih. Svrha planiranog istraživanja je postavljanje temelja za praćenje, liječenje i procjenu liječenja zuba bolesnika s prijelomom čeljusti koji su zbog poremećaja ili prekida opskrbe krvlju i/ili inervacije postali avitalni ili samo denervirani. Hipoteza je da prijelom donje čeljusti ima utjecaja na promjenu senzibiliteta i vaskularizacije, odnosno vitalitata zuba koji se nalaze mezijalno, uz i između prijelomnih pukotina. ISPITANICI I POSTUPCI: Ovim istraživanjem u obliku prospektivne kliničke studije evaluirali smo i usporedili senzibilitet i vaskularizaciju zuba u određenim vremenskim razmacima kod 30 ispitanika s prijelomom donje čeljusti. Krvni protok kroz zubnu pulpu praćen je laser Doppler flowmetrom (LDF), a senzibilitet električnim vitalometrom. Usporedba u krvnom protoku je izvršena između inicijalno ugroženih denerviranih i incijalno ugroženih inerviranih i neugroženih zuba kao kontrolne skupine te je učinjena analiza utjecaja vremena na reinervaciju inicijalno denerviranih zuba uz usporedbu vremena reinervacije s vremenskim promjenama u vrijednostima krvnog protoka. Ispitanicima su zubi ispitani odmah nakon dijagnosticiranja prijeloma do maksimalno unutar jednog dana (T0), unutar dana nakon operacije (T1), 1 (T2), 3 (T3) i 6 (T4) tjedana, te 3 (T5), 4 (T6), 6 (T7), 12 (T8) i do najduže 36 mjeseci nakon operacije (T9). REZULTATI: Ukupno je ispitano 402 zuba od čega je 197 (49 %) bilo inicijalno ugroženo. Od njih je 83 (42, 2 %) negativno reagiralo na ispitivanje senzibiliteta električnim vitalometrom, dok su svi prema LDF uređaju imali registrat krvnog protoka. U kontrolnoj skupina je bilo 205 (51 %) zuba koji nisu bili ugroženi u donjoj čeljusti. Najveći broj se reinervirao od 6. tjedna do 3. mjeseca nakon operacije 57, 8 % (48 / 83), a najmanji od 6. do 12. mjeseca, 4, 8 % (4 / 83). Niti jedan zub se nije reinervirao od 3 – 4 i od 12 – 36 mjeseci nakon operacije. Svi mezijalni i lateralni sjekutići reinerviraju do 6 mjeseci postoperativno, očnjaci do 3, prvi i drugi premolari kao i sjekutići do 6 mjeseci kao i prvi molari. Drugi i treći molari trebaju najduže vremena za reinervaciju i svi se reinerviraju tek do 12 mjeseci postoperativno. U 12 mjeseci je reinerviran ukupno 81 (97, 6 %) zub, dok su 2 (2, 4 %) zuba ostala nereinervirana i nakon 12 mjeseci te su naknadno endodontski tretirani. Postoji statistički značajna razlika (p<0, 001) u prokrvljenosti između inicijalno ugroženih inerviranih i denerviranih zuba i u odnosu na kontrolnu skupinu inerviranih neugroženih zuba. Od početka mjerenja do 6 tjedana nakon operativnog zahvata nazočna je hiperemija kod inicijalno ugroženih inerviranih i denerviranih zuba u odnosu na kontrolnu skupinu, dok od 3 do 6 mjeseci postoperativno dolazi dolazi do ishemije s izraženijim vrijednostima denerviranih zuba (p=0, 004). U 12 mjeseci postoperativno dolazi do normalizacije krvnog protoka kod svih zuba. Postoji statistički značajna razlika (p=0, 028) u prokrvljenosti između skupina ispitanika s inicijalno ugroženim inerviranim zubima s jednostrukim i višestrukim prijelomom s višim LDF vrijednostima potonje skupine, dok je granična kod potencijalno ugroženih denerviranih zuba (p=0, 086). Nema razlike u prokrvljenosti inicijalno ugroženih denerviranih i inerviranih zuba između muškaraca i žena. Metoda liječenja ne utječe na prokrvljenost inicijalno ugroženih denerviranih i inerviranih zuba. ZAKLJUČAK: Prijelom donje čeljusti ima utjecaja na promjenu vitalitata, vaskularizacije i/ili senzibiliteta zuba koji se nalaze mezijalno, uz i između prijelomnih pukotina, ali su nastale promjene kratkovječne i reverzibilne unutar 12 mjeseci. Obzirom da su svi zubi koji su se kasnije reinervirali imali LDF signal kao dokaz vaskularizacije tijekom sveukupnog mjerenja, možemo zaključiti da su zubne pulpe bile vitalno stabilne tijekom istraživanja. LDF uređajem se može procijeniti vitalitet zuba prije nego se to može dokazati električnim vitalometrom, pa denevirani zub ne treba liječiti dok ima LDF signal bez kliničkih i radioloških znakova devitalizacije. Za sada se LDF preporučuje za longitudinalne studije gdje ispitanici služe kao vlastita kontrolna skupina s ponavljanim mjerenjima u dužem vremenskom razdoblju s pozorno interpretiranim podacima.

vitalitet zuba ; senzibilitet zuba ; laser doppler flowmetar (LDF) ; mandibula ; prijelom mandibule

nije evidentirano