hrvatski

Hrvatski putnici o Moskvi: od „trećeg Rima“ (grad kao hram) do središta „Treće internacionale“ (grad kao pozornica)

Grad je, ako ga promatramo kao određenu semiotičku cjelinu, utjelovljenje protuslovlja: on je određeni mehanizam koji stalno nanovo rađa svoju prošlost, ali i pripovijest koja stari koristeći se svim svojim prošlostima. U ovom je radu našu pozornost privukla Moskva, taj urbani hram ruske novovjeke povijesti, koji je nakon osnutka Sankt-Peterburga, urbane tržnice ruske novovjeke povijesti, tijekom Petrove vladavine stjeran na margine kulturnih zanimanja. Pokazujući različita lica univerzalnog stereotipa o „velikom selu“, imagem se Moskve razvijao i u tekstovima različitih hrvatskih putnika. Počevši s Jurjem Križanićem, hrvatski su pisci, boraveći u ruskoj metropoli u različitim kulturno-povijesnim trenucima, iz vizure stranca iz srednjoeuropske provincije iznosili zanimljive predodžbe. Dok se u putničkim zapisima Račkog Moskva ostvaruje kao narodna prijestolnica, za Jagića je ona utjelovljenje divlje, „blatne“ romantičnosti. U putnim zapisima Krleže imagem Moskve pak graniči s karikaturom, koja se povremeno ostvaruje kao autokarikatura, dok se kod Cesarca dvjema mogućnostima, grada kao hrama i grada kao tržnice, dodaje još jedna: grad kao pozornica.

Moskva; hrvatski putnici; reprezentacija

nije evidentirano