hrvatski

Konstrukcija skale za procjenu samoefikasnosti nogometaša

Za efikasno i uspješno izvođenje određenog zadatka važno je i uvjerenje da će se određeni zadatak uspješno izvršiti, odnosno važan je subjektivni doživljaj vlastite kompetentnosti koji se prema Banduri (1997) naziva samoefikasnost, a prema Bezinoviću (1988) teorija percepcije osobne kompetentnosti. Kako je nogomet iznimno kompleksan i složen sport, koji igrače stavlja u veliki broj neočekivanih i složenih situacija u kojima stvarna efikasnost može biti uvjetovana i razinom percipirane samoefikasnosti te kako nisu pronađena istraživanja koja proučavaju samoefikasnost nogometaša, cilj ovoga rada je konstruirati skalu za procjenu samoefikasnosti nogometaša. Pouzdanost originalne skale samoefikasnosti je zadovoljavajuća (α=0, 83), ali je zato dobivena niska vrijednost prosječne korelacije među česticama što može biti posljedica nerazumijevanja pri čitanju tvrdnji od strane nogometaša, ali i utjecaja činjenice što su ispitanici igrači različitih i specifičnih pozicija i zadataka u obrani, sredini terena te napadu. Nakon skraćivanja skale na 21 česticu na temelju niskih vrijednosti svake čestice na standardiziranoj prvoj glavnoj komponenti i korelacija čestice sa ukupnim rezultatom (manje od 0.4) pouzdanost nije bitno promijenjena, dok je prosječna korelacija među česticama kao pokazatelj homogenosti povećana s 0.135 na 0.215, kao i postotak varijance koji objašnjava prva glavna komponenta koji je povećan sa 17, 34% na nešto viših 25, 59%. Ovako konstruiranu skalu možemo smatrati zadovoljavajućom skalom opće samoefikasnosti nogometaša i prvim korakom u konstrukciji mjernog instrumenta za procjenu samoefikasnosti nogometaša koji je potrebno provjeriti i na drugim uzrastima, redefinirati pojedine tvrdnje te pokušati konstruirati nekoliko skala koje bi bile specifične s obzirom na različite igračke pozicije i njihove karakteristike.

konstrukcija; skala; samoefikasnost; nogomet

nije evidentirano