hrvatski

Antroponimija i toponimija Zažablja

U ovome se radu, ponajprije na temelju arhivskoga i terenskoga istraživanja, obrađuje antroponimija i toponimija Zažablja, mikroregije na granici Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Područje današnjega Zažablja središte je srednjovjekovne humske župe Žapsko (Yabsco), koju u 12. stoljeća spominje Grgur Barski, a njegova bogata antroponomijska i toponimijska građa nije dosada bila primjereno istražena i obrađena. Zažapski su mjesni govori dijalektološki i sociolingvistički veoma zanimljivi. Na temelju povijesnih vrela i toponimije razvidno je da je riječ o iskonski ikavskome prostoru koji je migracijama poijekavljen, ali je zadržao čitav niz drugih, jezikoslovno važnijih, starijih crta (npr. šćakavizme, dočetno l, skupinu čьr-) koji u mnogome mogu pomoći u slaganju hrvatskoga dijalektnog mozaika u prošlosti, a s obzirom na činjenicu da je riječ o živome prostoru u kojemu se i danas događaju brojne promjene, zavrjeđuje i istraživanja druge vrste. Zažapska antroponimija pokazuje neke osobitosti u odnosu na druge antroponomastički obrađene punktove na hrvatskome povijesnom prostoru, poglavito u fondu osobnih imena u kojemu su se do danas uščuvala neka narodna (npr. Boja, Rade, Stoja, Stojan, Vujana, Vuk i Vukašin) i kršćanska imena (npr. Đuro, Lazar, Mihajlo, Mitar i Spasoje) koja su u hrvatskome antroponimijskom fondu veoma rijetko uščuvana. U hercegovačkome dijelu Zažablja uščuvana su i neka osobna imena u kojima se ogledaju i dijalektološke značajke mjesnih govora (npr. Ćetko, Neđeljka i Šćepo). U zažapskoj se antroponimiji ogledaju teške povijesne okolnosti u kojima je živjelo mjesno stanovništvo te njegove tjelesne i duševne osobine. U zažapskim se pak toponimima odražava reljefna te biljna i životinjska raznolikost toga kraja, na temelju toponimije doznajemo za postojanje poganskih i starokršćanskih svetišta te se upoznajemo s temeljnim gospodarskim djelatnostima kojima su se bavili Zažapci. Velik je broj toponima mjesnome pučanstvu posve neproziran, što je posljedicom čestih migracija te prožimanja različitih jezičnih sustava (ilirskoga, avarskoga, dalmatskoga, albanskoga, vlaškoga, turskoga, talijanskoga, njemačkoga i dr.) koji su ostavili trag na obrađenome području.

antroponimija ; prezime ; osobno ime ; ojkonimija ; toponimija

nije evidentirano